Piše: Predrag Petrović
Jakov Milatović više i ne pokušava da se prikriva, već se otvoreno stavio u službu Prve i Druge familije.
Sujeta i mržnja su toliko uznapredovale kod slučajnog predsjednika da je on postao igračka Dritana Abazovića, koji zbog gubitka premijerske funkcije pokušava da se sveti parlamentarnoj većini.
Kada pomislimo da Jakov Milatović ne može niže pasti on uvijek iznenadi, a to je definitivno pokazao stavljanjem veta na razrešenje brigadnog generala Zorana Lazarevića dužnosti načelnika GŠ VCG.
Zoran Lazarević poznat je kao najodaniji čovjek bivšeg režima koji je sve činove od 1997. godine dobio kao zaslugu za otvoren progon Srba u Vojsci.
Tih početnih godina zbog svoga ekstremizma nije bio čak prihvatljiv ni DPS-u, pa je utočište našao u Krivokapićevom SDP-u.
Tokom svoje vojničke karijere zbog zloupotrebe službenog položaja imao je više krivičnih prijava i jedno vrijeme bio je i neraspoređen u Vojsci, a vaskrsnuo ga je Raško Konjević odmah po formiranju Abazovićeve Vlade.
Tada je na predlog ministra odbrane smijenjen profesionalni i kompetentni brigadni general Milutin Đurović, a postavljen brigadni general Zoran Lazarević na funkcije Načelnika GŠ VCG, glasovima Mila Đukanovića, Dritana Abazovića i Danijele Đurović.
Tada su u bezbjedonosni sektor postavljeni jastrebovi bivšeg režima, u Vojsci Zoran Lazarević a u ANB-u Savo Kentera, sa ciljem da se obračunaju sa tridesetoavgustovskom većinom.
Sramno glasanje Jakova Milatovića na Savjetu za odbranu i bezbjednost pokušavaju da odbrane njegov savjetnik Dejan Vukšić, omiljeni advokat kotorskih klanova i Filip Adžić, bivši ministar policije poznat po tome što je po nagovoru kriminalnih struktura iz Skaj prepiske odbio da glasa za promjenu Zakona o slobodi vjeroispovijesti.
Izjava Filipa Ažića da je Andrija Mandić pokušao smijeniti jednog od najboljih i od strane naših NATO partnera najuvaženijih kadrova, načelnika Generalštaba VCG, brigadnog generala Zorana Lazarevića, vrijeđa zdrav razum i predstavlja vrhunac poniženja za sve one časne i sposobne oficire koji ne mogu da napreduju samo zato što ne prihvataju da budu poslušnici i da odrađuju prljavi posao.
O sposobnostima i kredibilitetu artiljerca Zorana Lazarevića ne treba previše trošiti riječi, od čina kapetana do brigadnog generala napredovao je isključivo po političkoj DPS-SDP liniji, a anegdota da mu je tri puta ponavljano pohađanje kursa za učenje engleskog jezika za A2 nivo, biće prepričavana sa generacije na generaciju.
Jakov Milatović je ostao poslednji bedem u odbrani kadrova bivšeg režima i njegovo odbijanje da glasa za smjenu Milovog i Rankovog generala, koji se u Vojsci bavio samo politikom i progonom časnih starješina i vojnika, pokazuje da jedan čovjek, koji svojom patoliškom mržnjom, obmanom i zloupotrebom mjesta i funkcije na kojoj se nalazi, konstantno iz dana u dan podriva visoku funkciju koju obavlja.