Pozorište oplemenjuje i uči, ali je i dobar put da se djeca vrate pravoj igri

Pozorište može da oplemeni i nauči, ono je lijek i dobar put da se djeca vrate pravoj igri, pomaže im da razumiju drugog, kao i probleme veće od njih, zbog čega je potrebno više pozorišnih kuća i raznovrsnih predstava, kako bi djeca češće uživala u čarobnom svijetu pozorišta.

To je u intervju za PR Centar, povodom Svjetskog dana pozorišta za djecu i mlade, kazala dramaturškinja, Teodora Kipa, navodeći da bi u osnovnim školama trebalo da postoji predmet usko vezan za pozorište, jer razvijanje empatije i saosjećanja, koherentosti kroz razumijevanje, kao i suzbijanje vršnjačkog nasilja može da se desi kroz pozorište i uči u školama.

“Pametno bi bilo da postoji predmet koji će da se bavi pozorištem, jer je to jedan od načina da učimo djecu da razumiju jedni druge i da suzbijemo vršnjačko nasilje. Potpuno je drugačije kad gledate film, ili kad odete u pozorište. Veoma je važno imati predstave, koje su za djecu i mlade i koje imaju pouke važne za njih. Važno je voditi djecu u pozorište. Drugačije je kad su oni aktivni učesnici, a ne samo posmatrači. Ukoliko su dio samog programa to je jako dobar put da osvijeste emociju u sebi, da iskuse nešto novo i da bolje razumiju drugog, probleme koji su veći od njih, kao i korjene nekog problema. A sve to može da se rješava kroz određene tehnike, koje pozorište sa sobom nosi”, jasna je Kipa.

Vjeruje da sa osam godina djeca mogu da stiču svijest o sebi na način da razlikuju sebe i drugog i to je pravo vrijeme da počnu da idu u pozorište.

“Prije toga bi trebalo da se igraju, a to isto može da ide kroz pozorište. Ali to su igre, koje ne uključuju glumu. Sve manje je igre, jer je mnogo mobilnih telefona, koje preokupiraju um. Pozorište je jako dobar put da se napravi otklon od toga i da se vratimo pravoj igri i to igri koja je edukativna. Mi, koji držimo radionice na taj način, bavimo se edukacijom. Radimo vježbe kroz koje je bitno da se stekne koncentracija, dobra motorika, da imamo svijest o drugom, da razvijamo pažnju. Na radionicama su uglavnom djevojčice, ali jako je dobro da imamo odnos muške i ženske energije u grupi. Oni se igraju, snalažljivost im jača i kroz improvizaciju su fleksibilniji u mislima, mogu bolje da se snalaze u prostoru”, pojasnila je Kipa.

Smatra da bi trebalo češće ići u pozorište i da je potrebno više pozorišnih kuća i raznovrsnih predstava.

“Baš ta raznovrsnost fali. Često imamo iste reditelje koji rade predstave na isti način, pa stoga ljudima, možda, ne predstavlja veliki izazov da odu. Nemamo više ni tu kulturu, koju smo imali nekada, da se sredimo i odemo u pozorište. Pogotovo fali da povedemo djecu u pozorište. Ne mogu samo škole da imaju tu ogovornost, već i roditelji”, mišljenja je Kipa.

Jasna je da u pozorište i pozorišne predstave za djecu treba ulagati više novca.

“Treba da popularizujemo pozorište, da ima više pozorišta koja su na ljetnim scenama. To fali Podgorici, kao i opštinama na sjeveru, na primorju. Nemamo dovoljno razrađen pozorišni sistem, koji će da njeguje raznovrsni teatar”, rekla je Kipa.

Pohvalno je što Ministarstvo kulture i medija, kako je rekla, kroz konkurse, podržava projekte za omladinu i djecu.

“Nadam se da će da nastave sa tim konkursima i potrebno je dodatno obratiti pažnju. Ukoliko napravimo još pozorišnih kuća, koje bi pravile redovne pozorišne predstave, ljudi bi dolazili, dovodili djecu. Moramo imati veliki tim stručnjaka, koji će se baviti tim”, jasna je Kipa.

Prema njenim riječima, pozorište je lijek za trenutne probleme, koji se tiču politike, društva, ekonomije.

“Sve što pogledamo trenutno vezano je za pozorište. U korijenu svega najčešće su nesporazumi, a ti nesporazumi mogu da se riješe debatama nakon pozorišnih predstava. Pozorište jeste i može da bude angažovano u svakom smislu te riječi. Samim tim što je predstava, mora da se tiče društva, jer to je neodvojivo. Sve što se radi, a da je pozorišnog karaktera, usko se tiče naroda i država”, ukazala je Kipa.

Poručila je da bi svake sedmice, ili čak dva puta sedmično nastavnici trebalo da vode djecu u pozorište, a da povod bude samo činjenica da će se djeca radovati.

“Kada vide nešto ogromno, kao što je scena, oni se oduševe. Djeca se oduševe svime što je novo, što je veliko, čarobno. A u pozorištu se stalno dešavaju čarobne stvari. Mogu da se izvuku razne pouke, ali sami očaravajući osjećaj koji dijete nosi je dovoljan da i mi imamo jedan podstrek i da znamo da je to prava smjernica”, kazala je Kipa.

Predložila je da Ministarstvo prosvjete napravi školski program, koji se tiče pozorišta, a da svaka škola napravi određenu pozorišnu predstavu, i bavi se nekom od tema, koje su jako važne za društvo, kako bi se suzbili problemi koji postoje.

“U svakom smislu pozorište može da oplemeni i nauči djecu i odrasle. I odrasli uče, dok uče djecu kako da stvaraju predstavu. Njima postaje važno kako da to prenesu djeci i dobiju određeni nivo odgovornosti, a ta odgovornost je jako bitna. Svi bi bili bolji ljudi ukoliko bi se više pažnje dalo pozorištu za djecu i mlade, ali i za odrasle”, rekla je Kipa.