U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja iz Rusije stigla čudotvorna mirotočiva ikona Presvete Bogorodice ,,Umekšanje zlih srca”

Danas u 8 časova u Saborni hram Hristovog Vaskrsenja u Podgorici, stigla je čudotvorna mirotočiva ikona Presvete Bogorodice ,,Umekšanje zlih srca”, u nastavku je odslužena Sveta Liturgija kojom je predstojao protojerej Predrag Šćepanović, arhijerejski namjesnik podgoričko-danilovgradski kojem je sasluživao veliki broj sveštenstva.

Nakon pročitanog začala iz Svetog Jevanđelja svima sabranima obratio se protojerej-stavrofor Gojko Perović, služašči sveštenik pri crkvi Svetog Đorđa pod Goricom i Arhijerejski namjesnik podgoričko-kolašinski, koji se u uvodnom dijelu pastirskog slova osvrnuo na živo svjedočanstvo sagledavanja čovjeka ne kroz prizmu svoje ogrehovljenosti i egoizma, već kroz prizmu tajne Majke Božije kroz koju kako otac Gojko naglašava možemo ljepše i bolje razumjeti ljudska srca:

,,Juče braćo i sestre dođe jedna sestra udata ima muža, ima djecu. Naljutila se na svog muža, uvrijedio je, ponizio kako je to ona doživjela i ne može nikako da mu oprosti. Maše papirom za razvod i ne samo da ne može da mu oprosti, nego hoće i da ga kazni i kaže: ,,Evo neka on zamisli oče kako bi njemu bilo da sam sve to ja njemu uradila, rekla itd”. Uz to je podvukla sa tri crte da neće da popusti. A onda kaže: ,,Onda sam se sjetila šta bih rekla svome sinu da on to uradi svojoj ženi. Potpuno mi se promijenila perspektiva prema krivcu! Jer sad gledam kao majka toga mrčnoga čovjeka – moga muža. I sve mu opraštam jer tačno vidim muku iz koje to radi”. Nije to muka neka specijalna, posebna za toga čovjeka to je opšta ljudska muka naše grešnosti koja ne stoji upisana u nekim formularima gdje piše: ,,Jesi li grešan?” – a ti zaokružiš i odgovoriš: ,,jesam”, nego se ta naša opšta ljudska muka pokazuje na svakom koraku našeg života”.

,,Kada je dakle ta sestra pogledala svoga muža iz perspektive majke koja gleda dijete, vidjela je samo ono dobro, ne ono dobro što je ona rodila, nego ono što je Bog dao u čovjeku, u svakome od nas. Zato braćo i sestre, u tajni Majke Božije mi ljepše i bolje razumijemo šta su to zla ljudska srca”. – besjedio je on.

 

U daljem obraćanju prota Gojko je podvukao da su srca svih nas često nemoćna ljudska srca sa nebrojenim slabostima ali i velikim potencijalom i da to najbolje razumije upravo Presveta Bogorodica koja je u svojoj utrobi nosila istovremeno i čovjeka i Boga:

,,Zla ljudska srca nisu neka čudovišta, zli ljudi nisu tamo neki ljudi u maniru: ja navijam za Zvezdu, a oni navijaju za Partizan, ovaj je za Srbiju, onaj za Crnu Goru, onaj voli košarku, ovaj voli fudbal, ovi su za Vladu, oni su protiv Vlade, ne! To smo svi mi, zla ljudska srca to su nemoćna ljudska srca, djetinja ljudska srca i ko će to bolje da razumije nego Ona koja je u svojoj utrobi nosila čovjeka i Boga istovremeno?”

On je akcentovao da svaki čovjek ma koliko bio grešan, ograničen, sputan i nikakav, jeste istovremeno stvoren i rođen za vječnost, što je samo po sebi tajna koju najumniji ljudi ljudske istorije i sadašnjosti nisu mogli objasniti i dokučiti, ali u liku Presvete Bogorodice jasno se vidi da ona nije tu tajnu objasnila, već je rodila:

,,Sva filosofija ljudska, sva ljudska civilizacija najmudriji ljudi uključujuči i NJegoša trudili su se da opišu i da razumiju kako je to čovjek toliko baš ograničen, sputan i nikakav, a kako je to istovremeno čovjek stvoren i rođen za vječnost. Majka Božija je tu istinu nosila pokraj srca, ta je istina rasla i razvijala se pokraj njenog srca, istina istovremene potpune grešnosti i istovremenog beskrajnog života i istovremene beskrajne ljubavi. Možemo da nabrojimo najpametnije ljude u istoriji čovječanstva i ne možemo da pokažemo prstom ni na jednoga koji je tu tajnu objasnio, a mnogi od njih su mudre i duboke stvari rekli. Međutim, Presveta Bogorodica nije tu tajnu objasnila, ona je tu tajnu rodila!”.

Prota Gojko je obrazložio da zapravo zlih ljudskih srca i nema, budući da su srca ljudska rođena za ljubav i za život i da na zajednici i zajedništvu treba davati akcenat jer zajedništvo ukida samodovoljnost kako nas takođe podučava i Presveta Bogorodica svojim primjerom:

,,Mi ne proslavljamo Preslavnu Vladičicu Bogorodicu kao nekoga nadčovjeka, kao vanzemaljca, već kao jednu od nas, kao našu sestru koja pokazuje da je čovjeku grešnome, a to znači da je meni i tebi dato i da razumijemo i da nosimo i da rodimo tu istinu vječnoga života i potpune grešnosti. Ona takva zna da su zla ljudska srca u stvari srca naše djece, srca nas samih, pa kad to kažemo znamo da tu zapravo nema zlih srca, to su Božija srca, rođena za ljubav i za život. To što se ne razumijemo, e pa ne razumijemo ni sami sebe. Ali kako nalazimo razloga da ipak sami objasnimo svoje grešnosti tako nas Majka Božija i njena čudotvorna ikona uči da gledamo i na druge ljude”.

U drugom dijelu pastirskog slova prota Gojko je pojasnio da je upravo vrhunac Božije službe spasenja bio u zajedništvu, kada je sve svoje učenike okupio za Tajnom Večerom što i jeste ikona Svete Liturgije kojom i počinje svaki istinski sabor:

,,Zašto smo ovaj sabor započeli Svetom Liturgijom? Zato što ćemo braćo i sestre sad ako Bog da na ovoj Liturgiji da se pričestimo Darovima vaskrsloga Gospoda. Ima jedno zastranjenje u našoj duhovnosti koje se razvilo među nas ovih dana i ovih godina po kome ja kad idem na Liturgiju ne vidim ništa više od toga nego kako se ja pripremam za Svetu Liturgiju, koje molitve ja čitam, gdje ja stojim, kako ja prilazim, ja sam se pričestio, ja idem da čitam kući molitve poslije pričešća, dakle ja, ja, ja i ja. Na svetoj liturgiji nema toga, nego mi, množina, kažemo Presvete Bogorodice moli Boga za nas, Gospod jeste sigurno ponaosob razgovarao sam apostolima, ali je vrhunac Božije službe spasenja je bio kad ih je sve okupio zajedno za stolom”.

On je naposlijetku povukao paralelu sa učenicima Hristovim i svakim od nas ponaosob u ogledalu našeg ličnog odnosa i života kroz Liturgiju i Darove, bivajući često nesavršeni, grešni, nepostojani i nezahvalni, ali kako otac Gojko podsjeća, Gospod se ne daje zbog nečijih posebnih zasluga, već upravo suprotno – Gospod se daje čovjeku iz čiste ljubavi:

,,A kako su otišli apostoli sa te zajedničke trpeze? Jedan je izdao, drugi se odrekao, ovaj se razbježao, onaj ne vjeruje dok ne vidi, dakle, nemojte misliti da ćemo mi krilati izaći poslije pričešća sa ove Svete Liturgije. I nemojmo misliti da pričešćem zadobijamo neku našu ličnu izvrsnost. Kad se pričestite braćo i sestre pogledajte oko sebe, i ti drugi su se pričestili istom tom svetinjom, svi ovi što stoje pored mene primili su istu tu svetinju zbog koje sam ja čitao molitve, ispovijedao se, postio, pripremao, dakle ta svetinja se daje džabe, ne daje se za pare, ne trguje se sa njom – Bog je daje iz čiste ljubavi – nezasluženo ne samo meni, nego i svima drugima”.

,,Na zla ljudska srca treba gledati kao na svoje sopstveno srce, jedino tako molitva pred ovom ikonom ima smisla, jer to je molitva pred ikonom one žene koja je na svakoga čovjeka gledala kao na svoje dijete jer je rodila Bogočovjeka!” – poručio je protojerej-stavrofor Gojko Perović.

Nakon odslužene Svete Liturgije svima sabranim obratio se starješina Sabornog hrama Hristovog Vaskrsenja u Podgorici, protojerej Nikola Pejović koji je naglasio da nijedna ličnost u istoriji naše Crkve i na zemaljskom šaru nije uzvišenija i tako veličanstvena kao što je to Presveta Bogorodica i da je u ove pripremne dane za veliki praznik Uspenja Presvete Bogorodice veliki blagoslov da crkvenu zajednicu u Podogorici pohodi ova čudotvorna ikona Presvete Bogomajke:

,,Nijedna ličnost u istoriji naše Crkve i na zemaljskom šaru nije uzvišenija i tako veličanstvena kao što je to Presveta Bogorodica. mnoge su ikone Presvete Bogorodice čudotvorne, a mi smo imali tu radost i blagoslov da je i ova naša ikona koja se nalazi u Hramu pred početak Strasne sedmice mirotočila iz oka i miro je teklo sve do Vaskršnjeg ponedjeljka. Evo ovih dana kada se i postom pripremamo da proslavimo praznik Uspenja Presvete Bogorodice, pohodi nas čudotvorna mirotočiva ikona ,,Umekšanje zlih srdaca”.

Prota Nikola je zaključio da nije slučajno da baš ova ikona dolazi među nas u vrijeme kada smo se poprilično ohladili i otuđili jedni od drugih, a samim tim i od živoga Boga:

,,Nije slučajno da ona dolazi kod nas i među nas i u ovo vrijeme, jer očigledno da treba da omekšaju naša srca, da smo se poprilično ohladili i otuđili jedni od drugih i od živoga Boga, jer ne možemo voljeti Boga ako ne volimo jedni druge”.

On je podsjetio da je u današnje vrijeme prisutno mnogo nesloge, svađa, netrtpeljivosti, nerazumijevanja među bližnjima i da nas ova čudotvorna ikona Presvete Bogorodice podsjeća i opominje da ne možemo bez čistoga i smirenoga srca vidjeti Boga, i da ne možemo na istinski način ljubiti Boga ako ne ljubimo bližnje:

,,Mnogo je nesloge, svađa, netrtpeljivosti, nerazumijevanja među bližnjima, mnogo je bolesti i patnji, sve više razvoda nažalost među supružnicima, zato nije slučajno što nas je ova ikona pohodila jer nas podsjeća da ne možemo bez čistoga i smirenoga srca vidjeti Boga, ne možemo na istinski način ljubiti Boga, niti možemo biti na istinski i pravi način sljedbenici Hrista Boga našega”.

On je naposlijetku izrazio veliku blagodarnost svim sveštenicima, sestrama monahinjama koju su svojim dolaskom i učešćem učinili doček ikone i Svetu Liturgiju veličanstvenim, ali i svima prisutnima, među kojima je izdvojio gospodina Sergeja Fomina i njegovu porodicu u kojoj se projavila ova čudotovrna ikona i koji su svojom ljubavlju i svojom žrtvom učinili da se njena milost i ljubav izliju na sve strane svijeta. Prota Nikola je takođe zablagodario i našem proslavljenom košarkašu i dobrotvoru Nikoli Mirotiću sa njegovom suprugom Ninom koji su učinili da se svojom ljubavlju, inicijativom i organizacijom donese iz Rusije ova čudotvorna ikona.

(Mitropolija)