Lekić: Svijet prolazi kroz najveće geopolitičke promjene od Drugog svjetskog rata

Svjetski poredak prolazi kroz najveće promjene od završetka Drugog svjetskog rata, a njihove posljedice, smatra Miodrag Lekić, neizbježno će se odraziti i na Evropsku uniju, Zapadni Balkan i evropske integracije Crne Gore.

•U Crnoj Gori je glavno interesovanje usmjereno ka EU, a manja pažnja na krupne međunarodne događaje. Da li postoje i koje su posljedice velikih međunarodnih događaja na politiku EU i dinamiku našeg članstva u EU?

Neophodno je pažljivo i studiozno pratiti međunarodne događaje jer oni i te kako u svojim dinamikama i ishodima utiču i na procese u našem regionu. Posebno je jak uticaj međunarodnih dinamika na politiku EU, pa i na njenu budućnost – institucionalnu, geopolitičku i stratešku.

Sve je to zatim povezano i s daljom sudbinom naših dosadšnjih rezultata i daljih aspiracija na evropskom putu. U najkraćem, živimo u vremenu najvećih geopolitičkih promjena u svijetu od kraja II svjetskog rata, s mnogim daljim posljedicama među kojima su i one dosta nepredvidljivog karaktera. U takvim uslovima, niko nije ostrvo bezbrižne sigurnosti i budućnosti.

•Koji su sve dalji pravci Evropske unije?

Jedna mogućnost je da EU iz sadašnjeg međunarodnog haosa izađe snažnija i s fikasnijim sistemom funkcionisanja. Taj scenario nam najviše odgovara. Biti u geopolitičkoj gravitaciji snažne i demokratske unije. Druga, ekstremno suprotna mogućnost, jeste raspad EU ili opstanak nekog njenog oblika, slabije nego što je danas. Takav pravac bi vodio mnogim rizicima, pa i mogućoj nestabilnosti na evropskom kontinentu.

Tendencije da članice EU i to one najveće o važnim pitanjima kao što su vojna i strateška više dogovaraju u okviru neformalnih koalaicija kao što su na primjer „Voljni“, a ne u okviru EU, po mnogim ocjenama, ne doprinosi slici jačanja EU. Mislim da mi moramo pokazivati privrženost onom prvom putu.

•Ratove danas karakterišu nova oružja, trka u naoružanju i dugotrajnost brojnih ratova u svijetu… Da li se nazire kraj ovim kriznim situacijama?

Ne nazire se. Sve se dešava u vremenu totalnog kraha međunarodnog pravila, posebno prava – kada je odnos snaga najbitniji činilac međunardnih odnosa. Uočljivo je da su u mnogim konfliktima jače tendencije ratnih eskalacija, nego ozbiljni pregovori o miru.

Međutim i one zemlje smatrane vojno moćnim doživljavaju ratna iznenađenja, pa ratovi dobijaju nepredividljive dinamike, s upravo posljedicom dugog ratnog trajanja. Samo jedan rat, prema pouzdanim procjenama stručnjaka, bi trajao kratko, svega pola sata. Govorimo o Trećem svjetskom ratu s upotrebom nuklearnog oružja.

Pola sata bi bilo dovoljno za uništenje stanovnika ove planete. Ostaje nada da i navedeno saznanje može doprinijeti svijesti moćnih lidera o dramatičnosti situacije i opasnostima u kojima se svijet danas nalazi.

•Šta bi Crna Gora u takvim uslovima trebalo da radi, koji put da izabere?

Bez sumnje, put opreznosti. Ono što uglavnom i čini. Naime, Crna Gora treba da nađe mjeru između dvije krajnosti. Prva, da je svjesna svoje veličine i snage i time ne umisli svoju veću međunarodnu ulogu. Ni samostalnu ulogu, niti onu kao slijepi partner drugima državama.

Druga krajnost koju treba izbjeći jeste totalna nezainteresovanost i nerazumjevanje međunarodnih procesa, dakle glavom u pijesku, računajući da se tako nalazi neka zavjetrina kao trajno rješenje. Geopolitičke zavjetrine nema u poremećenim vremenima, a to važi za danas, veoma komplikovan savremeni svijet.

Političkim realizmom, aktivnim praćenjem međunarodnih procesa, poznavanjem novih geometrija globalnog poretka, zalaganjem za poštovanje međunarodnih pravila se najbolje mogu ostvarivati državni interesi i slika ozbiljne države.

•Među brojnim otvorenim pitanjima koja proističu iz perioda raspada Jugoslavije su i ona na relaciji Gora Gora – Hrvatska. Ona dobijaju na aktuelnosti u kontekstu pristupanja Crne Gore EU i potezima hrvatske strane koja, iskazuje „strateško strpljenje“. Vaš komentar?

U svim spornim pitanjima sa državama susjedima treba d‌jelovati diplomatski, pravno, kulturno, pritom odlučno. Iako je i do sada u saopštenjima hrvatske vlade primjetan superioran ton, pa i dosta neprijatan jezik ucjena, nadam se da termin „strateško strpljenje“ ne predstavlja i prijeteću poruku da bi pomenutu fazu strpljenja mogla zamijeniti neka faza strateškog nestrpljenja. Hrvatska strana ima pravo na inicijativu. I oni su u pravu što pozivaju na rasplet oko otvorenih pitanja.

„Strateško trpljenje, odugovlačenje i nerad“ – kako bi se mogla nazvati strategija crnogorske strane, je donekle i iritirajuća, kako za kontra partnersku stranu, tako i za veći dio crnogorske javnosti.

•Ako je razumljivo da se otvorena pitanja razmatraju u kontekstu poglavlja koje se odnosi na spoljne odnose, kako vidite odluku Hrvatske da blokira zatvaranje poglavlja iz oblasti saobraćaja?

Crnogorski nerad u dužem periodu je otvorio hrvatskoj strani stratešku i taktičku prednost, pa je njen sadašnji pritisak u krajnjem i legitiman. Posebno u uslovima kada se s crnogorske strane i dalje uglavnom simulira rad na ovom osjetljivom pitanju.

Čak bi se u sklonostima obmanjivanja javnosti pominjao rad vladine komisije. Činjenice govore da je ta komisija u fazi organizovanja prve sjednice i prikupljanja dokumentacije o Prevlaci. Ovi podaci su mi saopšteni na konsultativnom sastanku 17. juna, na koji me je pozao državni sekretar MVP, ujedno predsjednik komisije, a na kojem su bili prisutni članovi komisije.

To su poražavajući podaci, ne toliko po samu komisiju, inače dominantno činovničkog karaktera, koja je možda i planirana kao žrtveni jarac, već za one koji na takav način upravljaju ovim procesom sakrivajući se od javnosti.

Nameće se utisak da sve ide ka predaji spornog pitanja Prevlake Hrvatkoj bez ozbiljnog pokušaja zaštite interesa Crne Gore. Ostaje samo dilema da li se to radi s crnogorske strane nesvjesno i iz neznanja ili namjerno.

•Da li se Crna Gora u ovom trenutku nalazi u situaciji da mora bira između ubrzanja EU puta i insistiranja na pojedinim nacionalnim interesima ili je moguće ostvariti oba cilja?

Naravno da treba težiti ostvarivanju oba cilja. Ako tkz. evropski put znači urušavanje nacionalnih interesa, onda je taj put dosta problematičan. I treba mu izračunati cjenu. Stvaranje ove dileme iz vašeg pitanja je možda i bio nečiji cilj, kako bi se tkz. kompromisom na našu štetu opravdali motivi i ciljevi druge vrste.

Kompromisi sa obostranim ustupcima i kao plod obostrano ozbiljnih i validnih argumenat je sasvim druga i ozbiljnija tema.

•Da li bi Vlada trebalo da bude transparentnija uprocesu bilateralnih konsultacija?

Morala biti transparentnija. Hrvatska strana je mogla svoje zahtjeve, pa i posljednju javno saopštenje, uputiti crnogorskim vlastima internim, diplomatskim putem. Ona je to uradila javno iz vjerovatno više razloga, a jedan od njih je obavještenje crnogorskoj javnosti.

Ono što izostaje s naše strane. Posebna je priča i ona zvuči groteskno, da se s crnogorske strane njen nerad i neodgovornost prikrivaju tumačenjima da je prava i suptilan diplomatija ona tajnog karaktera i da oni upravo tako i d‌jeluju.

U proteklim decenijama raznih diskontinuiteta u ovoj zemlji postojao je kontinuitet simuliranja aktivnosti oko rješavanja Prevlake, u izvođenju DPS plus šest godina nove vlasti. Sada je Hrvatska u velikoj prednosti i objektivno je mnogo teže. Po običaju, bez odgovornosti zašto je tako.

(Dan)