Piše: mr Miloš Spaić
Master Međunarodnog i evropskog prava i Međunarodne politike i bezbednosti
U vremenu kada se često čini da se međunarodno pravo tumači u skladu sa političkim interesima, a ne u skladu sa univerzalnim principima, odluke opština Zeta i Pljevlja, u Crnoj Gori, da usvoje deklaracije o nepriznavanju jednostrano proglašene nezavisnosti Kosova predstavljaju potez koji zaslužuje poštovanje. Posebno ohrabruje i najava da će istim putem krenuti i opština Herceg Novi.
Takve odluke pokazuju da postoje ljudi i institucije koji smatraju da se međunarodno pravo ne sme primenjivati selektivno. Upravo zbog toga želim da pohvalim Zetu i Pljevlja, kao i nameru Herceg Novog da usvoji ovu deklaraciju.
Istovremeno, ostaje žal što zvanična Podgorica ne preispita odluku o priznanju jednostrano proglašene nezavisnosti Kosova. Pravno gledano, iako su ovakvi potezi konkretni I imaju svoju vrednost, bez zvanične odluke države Crne Gore nemaju nikakvu pravnu snagu. Verujem da bi takav potez predstavljao korak ka doslednijem poštovanju međunarodnog prava i principa na kojima bi trebalo da počiva savremeni međunarodni poredak.
Takođe ovakav potez države Crne Gore bio bi pokazatelj poštovanja srpskog naroda koji čini trećinu stanovništva Crne Gore u skladu sa rezultatima zadnjeg sprovedenog popisa. Kosovo nije suverena međunarodno priznata država, makar ne po pravu u punom smislu.
To nije samo politički stav, već pitanje koje ni posle više od decenije nije dobilo univerzalnu međunarodnopravnu potvrdu. Kosovo nije član Ujedinjenih nacija, a njegovu jednostrano proglašenu nezavisnost ne priznaje značajan broj država sveta.
Dovoljno je pogledati samo Evropsku uniju. Pet njenih članica, Španija, Grčka, Rumunija, Slovačka i Kipar – ne priznaju Kosovo kao nezavisnu državu. Sama ta činjenica pokazuje da pitanje statusa Kosova nije zatvoreno niti postoji međunarodni konsenzus o njegovoj državnosti.
Posebnu težinu ima i činjenica da je prema Ustavu Republike Srbije Kosovo i Metohija sastavni deo Republike Srbije. Istovremeno, Rezolucija 1244 Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija i dalje predstavlja važeći međunarodnopravni akt kojim se potvrđuju suverenitet i teritorijalni integritet Republike Srbije.
Nijedno političko rešenje ne može biti iznad međunarodnog prava, niti političke odluke mogu poništiti pravne činjenice.
Zbog toga smatram da se pitanje Kosova i Metohije može I mora rešavati isključivo mirnim putem i dijalogom, ali uz puno poštovanje međunarodnog prava. Dijalog ne sme da bude izgovor za zanemarivanje pravnog poretka, već način da se dođe do rešenja koje će biti zasnovano na pravu, a ne na sili ili političkim pritiscima.
Zato odluke opština Zeta i Pljevlja, kao i najava da će im se pridružiti Herceg Novi, vidim kao primer doslednosti i poštovanja međunarodnog prava. Voleo bih da takav pristup jednog dana bude i zvanična politika Crne Gore kao I ostatka sveta, jer se trajni mir i stabilnost mogu graditi samo na doslednoj primeni međunarodnog prava i poštovanju teritorijalnog integriteta međunarodno priznatih država u ovom slučaju Republike Srbije.
(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)
