Za većinu ljudi, želja da posjete Antarktik jednaka je želji da odu u svemir – neće se ostvariti. Malobrojni mogu da ostvare tu zamisao. Dušan Filipović bio je na Antarktiku kao dio ruske ekspedicije. Tada se, kako kaže u emisiji „Sputnjik intervju“, rodila ideja da i Srbija dobije svoju bazu na Antarktiku.
Ekspedicija je trajala od oktobra prošle do januara ove godine i bila je organizovana u znak počasti legendarnim ruskim moreplovcima i istraživačima iz 19. vijeka, Fadeju Bilghauzenu i Mihailu Lazarevu, ljudima koji su 28. januara 1820. godine otkrili Antarktik.
Ekspedicija je obišla ostrva koja okružuju Antarktik, ali i samo antarktičko kopno, na kojem se kratko zadržala. Posjetila je i baze koje razne države imaju na Antarktiku. Tamo se rodila i ideja da bi i Srbija mogla da dobije svoju bazu na ovom ledenom kontinentu, kaže Filipović.
U ključalom loncu
Ekspedicija, u organizaciji Asocijacije polarnika Ruske Federacije, krenula je iz argentinskog grada Ušuljaja. Filipovićevo putovanje razlikovalo se, kako kaže, od običnog turističkog obilaska – prije svega zato što su plovili jedrilicom, a prvi susret sa pravom divljinom doživio je u Drejkovom prolazu, mjestu gdje se susreću Atlantik i Pacifik.
Zbog razlike u gustini vode, temperaturi, ali i zbog toga što je nivo Pacifika viši od Atlantika, vode dva okeana se ne miješaju. Zbog toga nastaju talasi koji izgledaju kao ključali lonac i od Drejkovog prolaza čine najopasnije mjesto za plovidbu na svijetu.
„Rt Horn je mnogo nezgodno mjesto. Prvo se lijepo uslikate da se rt vidi u pozadini, a poslije toga ulazite u ključali lonac, ja to tako nazivam, pošto ne postoji talasna amplituda, nego vrije sa svih strana. I ko preživi prva dva dana, preživi, imajući u vidu morsku bolest. Ja sam imao sreće da sam se već drugog dana oporavio. Stalno se osjećate kao u ključalom loncu, talasi vas bacaju lijevo-desno, ne možete da zatvorite oči ni na deset sekundi“, priča Filipović.
Međutim, kada su prešli šezdesetu paralelu, more se smirilo i ispred njih su se ukazali, kako naš sagovornik kaže, masivni, ogromni, moćni bijeli prizori ostrva i ledenih bregova koji prethode samom kopnu Antarktika.
Otkriće novog zaliva
Misija ekspedicije bila je da pokušaju da isprave istorijsku nepravdu, jer su mnoga ostrva koja su Bilghauzen i Lazarev tokom svoje ekspedicije otkrili i ucrtali na pomorske karte krstili ruskim imenima. Međutim, tokom Hladnog rata mnogima su imena promijenjena, čak i ostrvu kojem su dali ime po bici na Vaterlou. Sada je ideja da se ostrvima vrate stara imena.
Ekspedicija je, krijući se od oluje, čak otkrila novi zaliv, koji do sada nije bio ucrtan na kartama, i dala mu ime Rasijan.
„Sada je to u proceduri kod Ruskog kartografskog društva. Pokrenuta je inicijativa da se zaliv, ili kako ga nazivaju, buhta, uknjiži pod imenom Rasijan“, ističe Filipović.
Poruke budućim generacijama
U ekipi na jedrilici, pored Filipovića, bio je i predsjednik Asocijacije polarnika Rusije, Mihail Slipenčuk, ali i vladika Jakov, prema Filipovićevim riječima, svestran i interesantan čovjek. To možda i nije čudno, jer na jednom od ostrva postoji ruska pravoslavna crkva sa sveštenikom koji tu živi.
Episkop Jakov imao je poseban zadatak – osveštao je svako ostrvo na kojem je ekspedicija boravila.
„On je na svako ostrvo donio čestice zemlje sa mjesta gdje su se vodile bitke tokom Otadžbinskog rata 1812. Na svakom ostrvu pravili smo piramide od kamena sa velikim pravoslavnim krstovima na vrhu. Unutar piramida ostavljali smo kapsule sa porukama budućim generacijama o istorijskom dijelu priče, a u svakoj je ostavljena i čestica sa Časnog krsta“, navodi Filipović.
Zašto i Srbija ne bi imala bazu na Antarktiku
Prema Filipovićevim riječima, i Srbija bi mogla u narednim godinama da dobije svoju bazu na Antarktiku kroz uključivanje u međunarodne naučno-istraživačke projekte, a krajnji cilj bio bi da do 2033. godine dobije sopstveni dio istraživačkog kampusa na ovom kontinentu.
Za sada su, kako kaže, on i proslavljeni košarkaš Slobodan Šljivančanin osnovali nevladinu organizaciju pod nazivom Srpski polarni naučno-istraživački centar.
Govoreći o međunarodnoj saradnji, Filipović kaže da postoji spremnost partnera iz Ruske Federacije da Srbija učestvuje u projektu međunarodne istraživačke baze.
„Naši prijatelji iz Ruske Federacije spremni su da nam ustupe dio u projektu koji podrazumijeva prvu međunarodnu naučno-istraživačku bazu na ostrvu Vaterlo. Tu vidimo našu šansu da i Srbija ima svoj dio baze koji bi omogućio mladim i iskusnim naučnicima da upotpune svoje znanje ili potvrde svoje naučne radove“, kaže on.
Kako ističe, cilj projekta jeste da omogući domaćim istraživačima pristup jednom od najznačajnijih prostora za naučna istraživanja.
„Ja nisam naučnik, ali vidim da mi mnogi pričaju o tome da su Arktik, a pogotovo Antarktik, veoma interesantni zbog magnetnih zračenja, zemljinih vibracija i kosmičkih zračenja. To je veoma unikatan prostor i tamo se definitivno potvrđuju neke teorije“, ističe Filipović, kako prenosi Sputnik Srbija.
Prema njegovim riječima, projekat već okuplja predstavnike više naučnih institucija. U Savjet centra biće uključeni isključivo naučnici, a već su počeli saradnju sa Udruženjem „Milutin Milanković“ i Geografskim institutom SANU. Planiraju, kako kaže, i saradnju sa Geografskim fakultetom.
„Planovi su nam da se ove godine umrežavamo i očekujemo podršku kako naučnog dijela društva, tako i Vlade. Naravno, za sada ne očekujemo nikakvu finansijsku podršku. Siguran sam da će razni legati, velike kompanije i instituti pomoći da to ostvarimo. Imamo logističku podršku, što je najvažniji dio“, kaže Filipović.
U planu je i da projekat predstave na međunarodnoj izložbi EXPO 2027 u Beogradu, zaključuje on.
