Pitanje razgraničenja sa Hrvatskom ponovo je uzelo maha u medijima kako u Crnoj Gori tako i u Hrvatskoj. Horu se nedavno priključio i predsjednik Hrvatske Zoran Milanović koji je kazao da bi pitanje granica trebalo riješiti i naglasio – jasno je šta je hrvatsko a šta crnogorsko.
Međutim, upravo u toj činjenici leži problematika zato što nikada ništa nije jasno i konkretno definisano. Zvanični Zagreb poziva se na odluke Protokola, a o čemu je u intervjuu Borbi govorio predsjednik Savjeta NVO Boka Kotorska Mašan Ercegović. On je u nedanom intervjuu našem portalu kazao da je to itekako dokument sa kojim se najviše manipuliše a koji se u diplomatskoj komunikaciji koristi za obmanjivanje javnosti i kao sredstvo pritiska i na Vladu Crne Gore, ali i na uticaj na javno mnjenje a na štetu naše države i Boke Kotorske.
„…u smislu da je razgraničenje na kopnu dogovoreno i završeno i da je preostalo samo razgraničenje na moru. Iz tog razloga i razuvjeravanja svih „Nevjernih Toma“ u vezi toga i u interesu javnosti citiraću član 2. rečenog dokumenta tj. PROTOKOLA: „Strane Protokola su saglasne da odredbe Protokola i njegovih aneksa, kao i njegovo sprovođenje ni na koji način ne prejudiciraju razgraničenje između dveju država“, citirao je Ercegović.
Stoga, ukoliko se sve uzme u obzir, jasno je da ovo pitanje u krajnjem nije do kraja definisano te da se prosto radilo o privremenom rješenju te da je ovo pitanje itekako na stolu, ukoliko Crna Gora želi da drži do svog suvereniteta. Krajnje zanimljivo, zvanični Zagreb kao i dio njihove medijske posluge koji operiše u Crnoj Gori predstavlja sliku kao da je ovo pitanje završeno i što se Crne Gore tiče, međutim, postoje glasovi koji se ipak suprotstavljaju ovakvom rješenju, pogotovo kada se uzme u obzir činjenica da granice nekadašnje SFRJ ni tada nisu bile jasno definisane.
Jedan od tih glasova svakako jeste predsjednik države Jakov Milatović koji je kazao da pitanje Prevlake i državne granice spada u najvažnija pitanja državnog suvereniteta, teritorijalnog integriteta i dugoročne zaštite interesa Crne Gore. On je to kazao uz predlog da se Miodrag Lekić imenuje za člana Komisije za obavljanje poslova razgraničenja i utvrđivanja državne granice i pripremu za zaključivanje međudržavnih ugovora o državnoj granici. Ministarstvo spoljnih poslova na čelu sa Ervinom Ibrahimovićem (a u kom radi i bivši ministar Ranko Krivokapić) ekspresno je odbilo ovakav predlog uz šturo saopštenje kako brane interese Crne Gore. Međutim, to više izgleda kao pokušaj zataškavanja problema a kako bi, najblaže rečeno, Crna Gora sagnute kičme ušla u Evropsku Uniju.
Vrativši se na pitanje Prevlake, ključna teza iz intervjua Ercegovića Borbi jeste činjenica da je u nastavku Protokola, a radi njegove razrade i jednostavnije primjene slijede poglavlja pod karakterističnim zajedničkim imenom – Privremena podjela jurisdikcije.
„Iskreno se nadam da je ovim autentičnim citatom iz još uvijek zvaničnog dokumenta jasno potvrđeno da ne postoji nikakav zvanično utvrđen sporazum o razgraničenju niti na kopnu, niti na moru, te da je to samo sredstvo pritiska na javno mnjenje koje bi trebalo „shvatiti“ da je stvar riješena, odnosno izgubljena. Ovim citiranim iskazom se jasno demantuje takav stav i bjelodano se pokazuje da za takvo razumijevanje ovog dokumenta nije neophodno biti pravni ekspert, dosta je imati „zrno zdravog razuma“ i znati čitati. Očito je iz prakse da tzv. model „zamrznutog“ rješenja funkcioniše, da nije ni po čemu postao neodrživ i da Crna Gora nema niti jedan razlog da u skladu sa istorijskim nasljeđem, geografsko-prirodnim uslovima, međunarodnom javno-pravnom legislativom, članom 15. Konvencije o pravu mora, principom „uti posidetis“ nametnutim od strane Badinterove komisije i posebno u skladu sa dokumentima Vlade Federativne Narodne Republike Jugoslavije iz januara i aprila 1952.godine, koje su potpisali Maršal Jugoslavije Josip Broz Tito kao Predsjednik Vlade FNRJ i Ministar narodne odbrane, Edvard Kardelj kao Predsjednik Savjeta za zakonodavstvo i izgradnju narodne vlasti Vlade FNRJ i Maksimilijan-Maks Baće kao Ministar pomorstva FNRJ koji Rt Oštro i poluostrvo Prevlaku smještaju u administrativno-teritorijalno područje Boke Kotorske a time i u teritoriju Narodne Republike Crne Gore, slobodno i u skladu sa punim poštovanjem vlastite suverenosti i teritorijalne cjelovitosti ne pregovara o konačnom i pravičnom rješenju u vezi razgraničenja na Prevlaci sa Republikom Hrvatskom, koje podrazumijeva kopnenu granicu koja Rt Oštro i poluostrvo Prevlaku ostavlja u okviru Boke Kotorske i države Crne Gore“, naveo je Ercegović u intervjuu Borbi.
Čak i Milova Vlada tvrdila da su Hrvati ranije kršili Protokol
Hrvatska je prekršila Protokol o privremenom režimu upravljanja Prevlakom time što je ranije raspisala tender za davanje koncesija za istraživanje nafte na tom području, saopštila je Vlada Crne Gore 2015. godine. Podsjetimo, te godine je premijer bio današnji počasni predsjednik DPS-a Milo Đukanović.
„Kršenje Protokola ne može se pripisati Crnoj Gori, a takvu tvrdnju objavio je list „Slobodna Dalmacija“ u broju od prošle subote. Prema navodima tog lista, Crna Gora namjerava da „otme“ 2.020 kvadratnih kilometara „hrvatskog mora“ na području Prevlake i da u podmorju „vadi“ naftu. Prema ocjenama crnogorske vlade, Hrvatska želi da koncesionarima ustupi „spornu teritoriju“. Crna Gora je, kako se navodi, raspisala tender za „prostor koji pokriva jugoistočni dio podmorja Crne Gore, odnosno, prema granici sa Albanijom“. Privremeni režim upravljanja poluostrvom Prevlaka kod Herceg Novog uspostavljen je Protokolom iz 2002. godine. Privremeni režim na Prevlaci važi i nakon što je Crna Gora prije devet godina obnovila svoju državnost. Crna Gora i Hrvatska su ranije više puta zvanično saopštile da se poštuje Protokol o privremenom režimu na Prevlaci i da su obije zemlje spremne, ako spor ne reše međusobno, da to pitanje prepuste međunarodnoj arbitraži“, navodi se u nekadašnjem novinarskom članku.
Pritisci i širenje panike iz susjedne zemlje
Nakon što je predsjednik države Jakov Milatović kazao da Prevlaka treba da bude dio crnogorske teritorije stizale su opasne poruke od strane pojedinaca iz Hrvatske. Naime, specijalna savjetnica ministra vanjskih i evropskih poslova Hrvatske Gordana Grlića Radmana, Vanda Babić Galić kazala je da Milatovićeva izjava, da se rt Oštro pripada Crnoj Gori razumljivo doživljava kao korak unazad jer priziva retoriku iz vremena kada je teritorijalne aspiracije Crne Gore prema hrvatskom jugu pratio „zveket tenkova“.
“Očekivati podršku Hrvatske za put prema članstvu u Evropskoj uniji (EU), a istovremeno svojatati hrvatsku državnu teritoriju, u najmanju ruku je u kontradikciji s evropskim vrijednostima i time ne doprinosi evropskom putu Crne Gore”, kazala je Babić Galić u intervjuu za list “Slobodna Dalmacija”.
Ova sramna izjava nije proizvela gotovo nikakav efekat od strane zvanične Podgorice iako je otvoreno širenje panike među hrvatskim narodom za pitanje koje se može ozbiljnim diplomatskim sredstvima. Stoga se postavlja pitanje, jer je očigledno da u ovom trenutku zvaničan Zagreb istrajava u odbrani svojih interesa – da li postoji neko ko će braniti i crnogorske interese ili će ispasti da su te interese bolje branile Vlade DPS-a a koji su u međuvremenu postali dosta servilniji prema zvaničnom Zagrebu nego što su to bili ranije?
A što se Hrvata tiče, oni svakako idu istom matricom da i dalje kritikuju sve što se može kritikovati u 44. Vladi Crne Gore u namjeri da istu destabilizuju jer možda „igraju“ na DPS i Mila Đukanovića kao igrače koji bi uveli Crnu Goru u EU. Tako je jedan od njih svakako i analitičar Davor Đenero koji je nedavno komentarisao poteze crnogorskih funkcionera, pogotovo Demokratske Crne Gore ali i predsjednika države Jakova Milatovića.
„Pritom mislim prije svega na štete što ih čine sljedbenici Alekse Bečića, koji u Crnoj Gori kontroliraju represivni aparat. Štetu čine i akteri poput predsjednika Jakova Milatovića, relativiziranjem obaveza što ih je Crna Gora preuzela još kod uspostavljanja samostalnosti i postizanja međunarodnog priznanja. Prije svega mislim na poštovanje odluka Badinterove komisije, što je predsjednik Milatović pokušao dovesti u pitanje nastojanjem da otvori razgovor o razgraničenju Hrvatske i Crne Gore na kopnu. Time je htio otvoriti Pandorinu kutiju, unosi veliku nesigurnost, ali dovodi u pitanje namjerava li Crna Gora kao članica doista poštovati načelo vladavine prava. Ozbiljnim ljudima u Crnoj Gori to je jasno, a čini se da je reakcija tih ljudi na tešku predsjednikovu pogrešku bila dovoljno snažna, da taj pogrešan istup nije izazvao neki veći problem“, naveo je on.
Zanimljivo, nakon što je Borba predložila crnogorskim vlastima da se između ostalih i Đeneru zabrani ulaz u Crnu Goru, kao mjera reciprociteta jer je Zagreb mnogim državljanima Crne Gore zabranio, Đenero je za hrvatsku medijsku poslugu u Crnoj Gori kazao da nije tajna te da on otvoreno podržava DPS i Mila Đukanovića čime se očito miješa u unutrašnje stvari Crne Gore. Zanimljivo, Crna Gora je po ovom pitanju glasna samo kada je u pitanju Srbija.
Neki drugi mediji su svojevremeno kazali da bi pitanje razgraničenja putem arbitraže bilo moguće samo ukoliko na to pristane Hrvatska ali i da su male šanse da se to dogodi. Međutim, zvanična Podgorica ima mogućnost, kako je Ercegović i kazao, da se pozove na sam Protokol koji nije zacementirao stvari te bi Crna Gora, a što bi bilo i logično, mogla ali i trebala da se diplomatskim putem izbori za čitav Bokokotorski zaliv koji je uvijek bio bliži Crnoj Gori nego što je bio bliži Hrvatskoj.
Šamar realnosti koji Hrvatska sprema Crnoj Gori
Penzionisani profesor međunarodnog prava na univerzitetu Kjušu u Japanu Časlav Pejović, koji je ranije bio član crnogorskog pregovaračkog tima oko Prevlake, kaže u razgovoru za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) da je puno netačnih informacija plasirano u javnosti u odnosu na Prevlaku.
“Često se radi o populističkim izjavama koje nemaju veze s realnošću i međunarodnim pravom. U Crnoj Gori je prisutan narativ da treba pregovarati sa Hrvatskom, pa ako ne bude dogovora onda će se ići na arbitraži. Nije baš tako”, kaže Pejović.
Kako ističe Pejović, prilikom ovog razgovora za CIN-CG želi da objasni samo pravni aspekat “držeći se striktno pravila međunarodnog prava, i onoga što je po tim pravilima realno moguće, ne ulazeći u ocjenu onog što je najbolje s aspekta interesa Crne Gore”. Kako navodi, to prepušta političarima koji donose odluke u Crnoj Gori. Svoju ulogu vidi samo u saopštavanju činjenica, a političari “neka vide što s tim žele”.
“Ako se držimo onog što je moguće, Prevlaka može postati dio Crne Gore samo ako je Hrvatska dobrovoljno ustupi Crnoj Gori, ili ako međunarodna arbitraža donese odluku da Prevlaka pripada Crnoj Gori. Nijedno od to dvoje nije realno. Dok prvi scenario nije potrebno objašnjavati, zbog građana Crne Gore treba objasniti drugu varijantu, koja se odnosi na međunarodnu arbitražu”, navodi Pejović.
On ističe da je potreban pristanak Hrvatske, da bi se spor oko granice na Prevlaci mogao rješavati pred međunarodnom arbitražom.
“Temeljni princip arbitraže, kao načina rješavanja sporova, jeste da se zasniva na arbitražnom sporazumu. Arbitražni postupak protiv druge države ne može se pokrenuti bez njene saglasnosti, budući da je arbitražni sporazum temelj cjelokupnog arbitražnog prava. Bez saglasnosti Hrvatske neće biti arbitraže. Koliko je realno da Hrvatska da saglasnost da međunarodna arbitraža odlučuje o granici na kopnu? Nimalo. Spremnost da se pregovara jedino o granici na moru je nebrojeno puta ponovljen zvanični stav Hrvatske”, kaže Pejović.
Profesor Univerziteta u Bostonu i bivši crnogorski diplomata, Veselin Garčević, bio je 17 godina ispred Crne Gore na čelu pregovaračkog tima koji je sa hrvatskom stranom pokušao da nađe rješenje za Prevlaku.
Objašnjava da su 1999. godine pregovori sa Hrvatskom obnovljeni. U tadašnjoj zajedničkoj državi, vođeni su dvostruki pregovori razgraničenja. Srbija je vodila sa zvaničnim Zagrebom pregovore oko razgraničenja na Dunavu, a Crna Gora oko Prevlake.
“Tada smo uspjeli nakon godinu i po da uspostavimo privremeni režim na Prevlaci koji važi i danas. Punih 26 godina je na snazi. Nijedna strana nije izjasnila nesaglasnost sa njim, on je podijelio jurisdikciju na Prevlaci na kopnu i vodi. Po principu kopno Hrvatima, a kontrola vode Crnoj Gori”, kaže Garčević.
Bivši diplomata smatra da privremeni režim ne prejudicira finalno rješenje za Prevlaku:
“Ukoliko dvije strane žele da otvore pregovore, oni se otvaraju o cijelom setu pitanja, i o kopnu i o vodi. To je bilo sporno za Hrvatsku, oni su smatrali da arbitraža treba da obuhvati samo vodu. Htjeli su da prošire jurisdikciju na vodu i prostor na otvorenom moru, cijela ideja je da eksploatišu morsko dno, ukoliko postoje nalazišta gasa. Tada se nijesmo dogovorili oko toga i to je ostalo otvoreno pitanje”.
I gas i nafta su u igri
Penzionisani profesor međunarodnog prava Nebojša Vučinić i nekadašnji šef Ekspertske grupe crnogorske Vlade za pregovore oko spora na poluostrvu Prevlaka kazao je u razgovoru za CIN-CG 2022. godine da su centralni problem nalazišta nafte i gasa, iako to možda države neće javno da kažu.
Istraživanja nafte i gasa, vršena još u bivšoj Jugoslaviji, nagovijestila su da bi vrijednih nalazišta moglo biti upravo na morskoj teritoriji oko koje se spore Crna Gora i Hrvatska – između rta Oštro i ostrva Mamule, neposredno na ulazu u zaliv, objasnio je tada Vučinić.
“Iako sama morska granica između Crne Gore i Hrvatske nije definisana, veliki broj kompanija, koje su htjele da istražuju naftu i gas u Crnoj Gori, pokazale su interesovanje i za blokove u blizini Prevlake, upravo zbog istraživanja koja su rađena za vrijeme SFRJ, kada je pronađen naftni sloj širine oko 20-ak metara. Ukoliko se ispostavi da postoje ekonomski isplative količine nafte i gasa, dvije zemlje bi se dogovorile da li da zajedno vrše eksploataciju i odnose količine nafte i gasa koje im pripadaju”, kazali su tada iz Vlade Crne Gore za CIN-CG.
U julu 2015. godine konzorcijum naftnih kompanija Marathon Oil i OMV odustao je od istraživanja i eksploatacije nafte i gasa u Jadranu zbog spora između Hrvatske i Crne Gore oko Prevlake, nakon čega je hrvatska Vlada najavila raspisivanje novog tendera za istraživanja na tom području.
Dvije kompanije trebalo je da potpišu ugovore sa hrvatskom Vladom, ali su odustale jer, kako je tada izjavila predsjednica Hrvatske agencije za ugljovodonike Barbara Dorić, garancije koje je Hrvatska u tom trenutku mogla da pruži u vezi sa mogućim graničnim sporom sa Crnom Gorom nijesu bile dovoljne.
Tadašnji ministar vanjskih poslova i evropskih integracija Crne Gore Igor Lukšić saopštio je u martu 2015. godine da je Crna Gora uputila notu Odjeljenju Ujedinjenih nacija za okeanska pitanja i pravo mora zbog toga što je Hrvatska raspisala tender za istraživanje i eksploataciju ugljovodonika na području Prevlake. On je naveo i da su crnogorske diplomate upoznale kompanije koje su se prijavile na tender sa mogućim problemima na koje bi mogle naići, te da su note dostavljene i državama iz kojih te kompanije dolaze.
Hrvatska je krajem 2024. godine blokirala zatvaranje Poglavlja 31 (Spoljna, bezbjednosna i odbrambena politika) u pregovorima Crne Gore sa Evropskom unijom. Iako se blokada temelji na dugogodišnjim otvorenim pitanjima između dvije države, tada je došlo do dodatnog zaoštravanja odnosa nakon što je u Skupštini Crne Gore izglasana Rezolucija o genocidu u sistemu logora Jasenovac i logorima Dahauu i Mauthauzenu. Kao odgovor na samu rezoluciju, Hrvatska je trojicu crnogorskih zvaničnika, Aleksu Bečića, Andriju Mandića i Milana Kneževića, proglasila nepoželjnima (persona non grata) i zabranila im ulazak na njenu teritoriju.
Nakon toga, zabranila je ulaz i svešteniku Mijajlu Backoviću, predsjedniku Udruženja boraca ratova 90-ih Radanu Nikoliću, predsjedniku Savjeta NVO Boke Kotorske Mašanu Ercegoviću. Osim njih, na spisku je i predsjednik Srpskog nacionalnog vijeća Momčilo Vuksanović, član NVO Matica Boke Ivan Starčević…
Crna Gora nijednom nije odgovorila recipročnim mjerama.
Premijer Hrvatske Andrej Plenković početkom juna ove godine na Samitu EU – Zapadni Balkan nakon susreta s crnogorskim premijerom Milojkom Spajićem izjavio je da je zvanična Podgorica spremna da vrlo ozbiljno radi na otvorenim pitanjima između dvije zemlje.
Plenković je i u Tivtu ponovi set zahtjeva – da Hrvatska očekuje rješenje pitanja obeštećenja logoraša i pronalaska 14 nestalih iz Domovinskog rata, te da Podgorica nastavi s procesuiranjem ratnih zločina.
Istakao je da Zagreb želi i rješenje imovinsko-pravnih pitanja hrvatskih porodica koje su u Crnoj Gori ostale bez imovine, a čiji su sudski procesi u zastoju.
Premijer Hrvatske naveo je i pitanje spomen-ploče u bivšem logoru “Morinj” (na kojoj stoji sraman natpis o tzv. velikosrpskoj agresiji što nije istorijska činjenica, imavši u vidu da niko u tom „logoru“ nije, hvala Bogu stradao), kao i neophodnost promjene ime bazena u Kotoru koji nosi ime čuvara tog logora. Hrvatska traži i razgovore o granici, kao i povratak školskog broda “Jadran” koji suštinski više pripada Srbiji, zemlji koja je suštinski bila predvodnica formiranja obije Jugoslavije, nego Hrvatskoj, a pogotovo imavši u vidu da je Jadran bio vlasništvo Jugoslavije a ne nijedne njene države članice.
Crna Gora nikada faktički ništa nije tražila od Hrvatske iako je otvoreno pitanje postradalih pripadnika nikšićko-šavničke odnosno barske grupe, njih 21, koji su po NDH metodama pobijeni u splitskom logoru Lora. Na mjestu tog logora ne postoji nikakva spomen ploča a zvanični Zagreb konstantno ćuti po pitanju ove teme dok protažira temu Morinja.
