Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski i Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije služio je danas, na praznik Svetog velikomučenika Prokopija,Svetu arhijerejsku liturgiju u crkvi Svetog Dimitrija u Kolašinu.
Visokopreosvećenom Mitropolitu sasluživalo je sveštenstvo Mitropolije crnogorsko-primorske, a u Svetoj službi Božijoj molitveno su učestvovale sestre monahinje i brojni vjernici ovoga kraja.
Po pročitanom jevanđeljskom začalu sabranima se obratio protojerej Dušan Bigović, profesor Cetinjske bogoslovije.
Opisavši vrijeme u kojem živimo kao rastrzanost između proizvodnje i potrošnje, otac Dušan je kazao da današnji čovjek, zatrpan brigama ovoga svijeta, sve manje ima sposobnosti da čuje riječ Božiju.
On je dodao da je poziv Gospodnji na nošenje krsta i idenje za NJim upućen svakom čovjeku u svakom vremenu.
„No kako nositi krst Gospodnji? Ima li čovjeka da ga ne nosi? Ponekad mi se čini da zaboravimo one, a njih je i više, koji nose krst svoj. No, kako ga nose? Nijesu ga dobrovoljno prihvatili, no su im prilike natovarile. Noseći ga, ropću i za kim idu. Zato je današnje Jevanđelje toliko precizno da i ova zapovijest ima tri dijela. Ko hoće; neka uzme; i neka ide za mnom. Najprije dobra volja, pa smisleno nošenje krsta – smisleno da znamo da taj put do Vaskrsenja ide preko Golgote.“
Protojerej Dušan Bigović je naglasio da je, pored nošenja ličnog krsta, važno i nošenje krsta naših bližnjih.
„To nam je i u onom najstrašnijem momentu življenja na zemlji sam Isus pokazao. Mogao je, kao Sin Božji, ponijeti krst do Golgote, ali je dao priliku onome čovjeku, koji se iz polja vraćao, da mu pomogne. To je i nama za nauk, da vazda budemo spremni da pomognemo čovjeku koji je pokleknuo noseći krst svoga života.“
Kazao je da je pravoslavlje vjera čovjekoljublja i da, ljubeći bližnje, ovaploćujemo vjeru, te zaključio da je važno da tražimo dobro u svakom čovjeku.
„Nadahnuti današnjim slavljenikom, Svetim velikomučenikom Prokopijem, koji je dobro čuo ove Hristove riječi, ali ih i ispunio, probudimo u sebi ono apostolsko svojstvo koje smo primili na svetom krštenju i kojim nas snabdijeva sveta Crkva. Probudimo u sebi i u svakom čovjeku one najuzvišenije ljudske vrline. Potražimo dobro u svakom čovjeku. Amin“, zaključio je protojerej Dušan Bigović.
Nakon otpusta sabranima se obratio Visokopreosvećeni Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije.
Besjedeći o Svetom velikomučeniku Prokopiju, Mitropolit je podsjetio na jedan duboko simboličan detalj iz žitija ovog svetitelja – da je on, kao vojvoda Rimske vojske, ali tada već hrišćanin, oslobodio Jerusalim od Agarjana.
„Jerusalim je bio oskrnavljen, ponižen, ime mu promijenjeno, zauzeli ga njegovi neprijatelji i on je taj grad oslobodio. Iako još nije došla sloboda hrišćanstvu, već se ona nazirala. Već se naziralo da moćna Rimska imperija ne može da odoli hrišćanstvu, nego će morati da ga ispoštuje, da ga prizna; ne može da ga potisne. A hrišćanstvo nije htjelo da uništi Rimsku imperiju, to nije bila politička borba, nego prosto da preporodi cio svijet.“
Mitropolit je naglasio da je upravo to propovijed Jevanđelja u ovome svijetu, kako je rekao, „ne da ruši, ne da razara, ne da smjenjuje vlasti, nego da sve preporodi“.
Dodao je da se vrijeme stalno obnavlja i ima tu sposobnost da primi vječnost u sebe.
„I svaki trenutak našega prolaznoga vremena ima tu otvorenost, tu mogućnost, ako služimo Gospodu kako valja, da primimo u svakom trenutku beskonačnu i bezobalnu Božiju vječnost i život vječni. Eto tako je Bog dao Svetome Prokopiju, prije njegovoga kraja, prije njegove končine, da privremeno oslobodi sveti grad Jerusalim. A to je nekako predugotovljavalo taj veliki događaj – da hrišćanstvo dobije slobodu u Rimskoj imperiji, pa je došao ubrzo poslije Sveti car Konstantin koji je samo dao hrišćanstvu slobodu – da svako može da ispovijeda svoju vjeru kako hoće i bez ikakve osude. Niko nema privilegiju zato što pripada ovoj ili onoj vjeri, nego neka svako bude slobodan.“
Mitropolit je dodao da je sloboda ispovijedanja vjere bila dovoljan činilac da se preporodi hrišćanska imperija, iako, kako je rekao, nikada nije bilo hrišćanske imperije, jer vlast ovoga svijeta i slava Carstva Božijega ne mogu zajedno.
„Može nekako da se dođe do međusobnog razumijevanja, poštovanja i uvažavanja i to je sasvim dovoljno, ne treba više. Prosto to su dvije različite stvari i ne možemo ih spajati nikako. I ne treba ih spajati nikako. Možemo da sarađujemo. Možemo, kao što su svi ljudi različiti i ne treba niko da bude kao onaj drugi, svakoga treba da prepoznamo po njegovome sopstvenom liku.“
On je kazao da je sveta pravoslavna vjera prebogata, preduboka, istrajna, čudesna i nepobjediva, te da to ponajviše možemo vidjeti iz života svetih Božijih ugodnika, kakav je Sveti velikomučenik Prokopije.
„Sveti Prokopije nije manji ni po čemu od Svetoga Georgija i Svetoga Dimitrija, mada su kod nas ovdje nekako oni stekli prednost, više im je hramova podignuto, više slava imamo Svetoga Georgija i Svetoga Dimitrija, ali i Sveti Prokopije se uvijek pominje odmah poslije njih dvojice, koje nazivamo velikim mučenicima, pa i Svetoga Prokopija tako nazivamo“, kazao je Mitropolit Joanikije.
Vladika je na kraju čestitao praznik i svima poželio molitveno zastupništvo Svetog velikomučenika Prokopija.
„Neka bi njegove molitve i njegovo blagodatno zastupništvo bilo nad svima nama, nad cijelim svijetom, nad cijelom Crkvom Božijom i nad svetim gradom Jerusalimom. A gdje se god Sveta služba služi, tu se projavljuje slava Nebeskog Jerusalima, jer smo mi Crkva Božija koja se naziva Nebeskim Jerusalimom. Na zdravlje i na spasenje i na mnoga i blaga ljeta! Srećan praznik“, poručio je Mitropolit Joanikije.
