Bivši poslanik i član Odbora za bezbjednost i odbranu, Nebojša Medojević, poručio je da na osnovu dokaza iz američkog Deferred Prosecution Agreementa Magyar Telekoma iz 2011. godine (lažni ugovori, plaćanja od približno 7–9 miliona dolara/eura preko posrednika, lažno knjigovodstvo i namjera da se utiče na crnogorske zvaničnike radi povoljne privatizacije Telekoma Crne Gore 2005. godine), postoji vrlo visoka vjerovatnoća da bi Milo Đukanović bio krivično procesuiran pred sudovima u SAD i Italiji.

„Hipotetički posmatramo slučaj u kojem bi Milo Đukanović bio visoki državni funkcioner (npr. predsjednik vlade ili predsjednik države) u SAD ili Italiji i suočen sa identičnim dokazima“, tvrdi Medojević.

Kako objašnjava, analiza je zasnovana na važećim zakonima, pravilima o odmjeravanju kazne i sudskoj praksi u obje zemlje (stanje 2026. godine).

Ostatak analize prenosimo u cjelosti:

1. Sjedinjene Američke Države

Pravni osnov

Ako bi bio federalni javni funkcioner, primarni pravni osnov bio bi 18 U.S.C. § 201(b) – Bribery of Public Officials.

Ovaj član pokriva primanje mita od strane javnog funkcionera u zamjenu za uticaj na službenu radnju (npr. odluku o privatizaciji, tenderu ili davanju pogodnosti stranoj kompaniji).

Mogući dodatni članovi:

• Honest services fraud (18 U.S.C. § 1346)
• Wire fraud (ako su komunikacije išle preko američkih servera ili međudržavno)
• Money laundering (ako bi se novac prikrivao ili prao)
• Moguće i 18 U.S.C. § 666 za određene programe povezane sa federalnim sredstvima.

Maksimalne zakonske kazne

• Do 15 godina zatvora po tački § 201(b).
• Novčana kazna: do 250.000 USD ili tri puta veći iznos mita (šta god je veće).
• Kod mita od 7–9 miliona dolara, novčana kazna bi mogla iznositi približno 20–27 miliona dolara.
• Oduzimanje imovine (forfeiture) – sve što je stečeno korupcijom ili odgovarajuća protivvrijednost.
• Trajna ili privremena zabrana obavljanja javne funkcije (disqualification from holding federal office).

Sentencing Guidelines (US Sentencing Commission)

Prosječna kazna za sve slučajeve podmićivanja je oko 21 mjesec, ali to uključuje i manje slučajeve.

U ozbiljnim predmetima sa velikim iznosima, visokim funkcionerima i zloupotrebom položaja primjenjuju se značajna povećanja kazne (enhancements):

• visina mita i ostvarena korist,
• visok izabrani ili imenovani funkcioner,
• zloupotreba položaja povjerenja,
• višestruka krivična djela ili organizovana šema,
• uloga vođe ili organizatora.

U slučaju poput ovog (milioni dolara, privatizacija velike državne kompanije i visoki državni položaj), raspon kazne bi vjerovatno bio u okviru 10–20 i više godina zatvora.

Realistična procjena kazne u ovom hipotetičkom slučaju

Na osnovu dokaza iz američkog sporazuma (detaljan opis šeme lažnih ugovora i plaćanja radi uticaja na odluke vlade), federalni tužioci bi vjerovatno tražili strogu kaznu.

Realističan raspon: 10–15 godina zatvora (vjerovatno 12–14 godina).

Najbolja analogija je slučaj bivšeg guvernera Ilinoisa Roda Blagojeviča (2011), koji je osuđen na 14 godina zatvora zbog korupcije i iznude povezane sa službenim odlukama (prodaja senatorskog mjesta, iznuda od bolnice i hipodroma radi donošenja odluka).

To je sličan kontekst – visoki izabrani funkcioner koji koristi položaj za ličnu korist u zamjenu za službene pogodnosti.

U ovom slučaju dodatni otežavajući faktori bili bi:

• međunarodni element i veliki iznos,
• uticaj na privatizaciju strateške državne imovine,
• sofisticirana šema (lažni ugovori i posrednici).

Federalni sudovi u predmetima visoke korupcije često izriču stroge kazne kako bi poslali jasnu poruku o odgovornosti javnih funkcionera.

2. Italija

Pravni osnov

Glavni pravni osnov bio bi član 319 Krivičnog zakonika Italije (Codice Penale) – Corruzione per un atto contrario ai doveri d’ufficio (korupcija za radnju protivnu službenim dužnostima).

Kazna: od 6 do 10 godina zatvora.

Ako bi se djelo kvalifikovalo kao korupcija za vršenje funkcije (član 318), kazna bi bila blaža, ali bi se, s obzirom na uticaj na privatizaciju i moguće kršenje službenih dužnosti, vjerovatnije primijenio član 319.

Mogući dodatni elementi:

• udruživanje radi izvršenja krivičnog djela,
• pranje novca,
• zloupotreba položaja.

Dodatne kazne

• Visoke novčane kazne.
• Oduzimanje koristi stečene korupcijom ili odgovarajuće imovine.
• Interdizione dai pubblici uffici – zabrana obavljanja javnih funkcija (često trajna ili dugotrajna nakon osuđujuće presude za korupciju).
• Zabrana sklapanja ugovora sa javnom upravom.

Realistična procjena kazne u ovom hipotetičkom slučaju

Na osnovu dokaza (milioni eura mita radi uticaja na privatizaciju velike telekomunikacione kompanije), sud bi vjerovatno izrekao kaznu od 5 do 9 godina zatvora.

Analogni primjer je bivši predsjednik Lombardije, koji je u slučaju korupcije povezane sa javnim sredstvima i pogodnostima za privatne bolnice osuđen na višegodišnju zatvorsku kaznu.

U slučaju poput Telekoma Crne Gore (veći iznos, strateška privatizacija i visok državni položaj), kazna bi vjerovatno bila u gornjoj polovini raspona.

Italijanski sudovi u ozbiljnim slučajevima visoke korupcije izriču stroge kazne, iako se one na žalbama ponekad smanjuju.

U SAD bi kazna bila značajno stroža – duža zatvorska kazna, visoke novčane kazne, trajna zabrana javne funkcije i oduzimanje imovine.

U Italiji bi kazna bila nešto blaža, ali i dalje ozbiljna – višegodišnji zatvor, zabrana obavljanja javnih funkcija i oduzimanje imovine.

Važne napomene

• Ishod bi zavisio od tačne pravne kvalifikacije djela, snage dokaza, uloge optuženog i eventualnih otežavajućih ili olakšavajućih okolnosti.
• U obje zemlje bi tužilaštvo veoma agresivno postupalo u slučaju visokog funkcionera i višemilionskog mita povezanog sa privatizacijom.
• Američki dokazi iz 2011. godine predstavljali bi veoma snažan dokazni materijal u oba sistema.

U oslobođenoj Crnoj Gori, Đukanović nije dobio ni poziv za saslušanje u svojstvu svjedoka! Neznanje ili korupcija?