Istina o Srebrenici

Način na koji se u najvećem dijelu bošnjačke javnosti pristupa pitanju Srebrenice neopravdano od tamošnjih žrtava najčešće pravi puki instrument za ostvarivanje političke koristi.

Nedavno je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, u osvrtu na beslovesne teze koje već duže vrijeme, uz zdušnu podršku pojedinih bošnjačkih političkih i medijskih struktura, u vezi sa izmišljenom aferom „Sarajevo safari“ plasira samozvani „istraživački“ novinar i jedan od istaknutijih eksponenata regionalnog obavještajnog i medijsko-kriminogenog podzemlja Domagoj Margetić, izjavio da bi se svaki put kada je srpski narod pokušao da se približi Bošnjacima nešto dogodilo, odnosno da su određene službe imale zadatak da Bošnjacima objasne da su im Hrvati bliži nego Srbi. Teško da nešto bolje oslikava ove riječi srpskog predsjednika od podmuklog i brutalnog napada kojem je on sam bio izložen kada je, kao par ekselans gest dobrosusjedskih odnosa i spremnosti na pomirenje, tada u svojstvu premijera odlučio da prisustvuje komemoraciji u Potočarima u julu 2015. godine.

Pomenuti napad su, uz nesumnjivo odobrenje pojedinih stranih obavještajnih službi, izvele radikalne bošnjačke strukture, i to tako što su, uprkos prisustvu pripadnika brojnih policijsko-bezbjednosnih tijela Bosne i Hercegovine (BiH) zaduženih za obezbjeđivanje ovog skupa i njegovih učesnika, a naročito predstavnika drugih država, predsjednik Srbije i članovi njegovog obezbjeđenja preusmjereni u nebezbjedan dio Memorijalnog centra (MC) „Srebrenica – Potočari“, gdje su bili direktno izloženi izlivu bijesa okupljene razularene mase.

Iza ovog napada su, po svemu što je od tada ustanovljeno, stajali pojedini predstavnici rukovodećih krugova sada vodeće opozicione bošnjačke Stranke demokratske akcije (SDA), paraobavještajne strukture bliske ovoj stranci i različita ekstremistička udruženja i grupe. Da stvar bude gora, potonja operativna saznanja potvrdila su da su pojedina lica uključena u osmišljavanje i organizaciju ovog mučkog napada kod sebe imala i hladno oružje, sa idejom da se na srpskog predsjednika izvrši atentat, odnosno, kako su govorili, „da mu se prolije krv i da se obilježi“.

Iako su nakon napada u Tužilaštvu BiH otvorene istrage i formirani predmeti, istražni postupci za većinu osumnjičenih obustavljeni su ili su ostali u fazi predistrage, te do danas niko nije pravosnažno osuđen za ovaj mučki napad.

U štampanom izdanju Srpskog nedjeljnika Kompas, koje je na kioscima od četvrtka, 9. jula, možete da pročitate cijeli tekst „Istina o Srebrenici“.

(SRPSKI KOMPAS)