Posle svete Liturgije na Petrovdan, 12. jula 2026. godine, Njegova Svetost Patrijarh srpski g. Porfirije je učestvovao u akciji dobrovoljnog davanja krvi koju je u Parohijskom domu hrama Svetog Save na Vračaru organizovao Zavod za transfuziju krvi Srbije, u saradnji sa Srpskom Pravoslavnom Crkvom.
Njegova Svetost Patrijarh je redovan učesnik u akcijama dobrovoljnog davanja krvi i poziva blagoverni narod da uvijek podrži ove čovjekoljubive akcije.
Na praznik Svetih apostola Petra i Pavla, 12. jula 2026. godine, Njegova Svetost Patrijarh srpski g. Porfirije je služio svetu Liturgiju u hramu Svetog Save na Vračaru, uz molitveno učešće pitomaca 147. klase Vojne akademije i 12. klase Medicinskog fakulteta Vojnomedicinske akademije.
Poslije čitanja jevanđelskog začala o iscjeljenju oduzetog Svetejši Patrijarh je besjedio:
— Vjera nije lični udarnički podvig nekog od nas pojedinačno, garancija da ćemo biti mili Bogu i da će nas On prepoznati kao svoja čeda, nego vjera četvorice, vjera Crkve. Naša je vjera spasonosna, naša je vjera terapeutska, zato što je vjera Crkve, zato što je vjera zajednice. Niko ne može reći da je sam sebi dovoljan i svakom je potrebno da ima podršku bližnjeg, na šta podsjeća Sveti apostol Pavle kada kaže: „Nosite bremena jedni drugima“ (Gal 6,2).
— Potreban nam je drugi, potrebna nam je Crkva, vjera Crkve. I vjerom Crkve, a to znači i našom vjerom i našom molitvom, biće i drugima bolje i biće i drugi bolji. Ukoliko imamo zamjerke prema tome, s druge strane da oni koji su oko nas, da i takozvani svijet koji u zlu leži nanosi nam udarce, opterećen je mržnjom, egoizmom i samoljubljem. Iako nam sve to smeta, moramo znati da nas Gospod poziva da naša molitva za sve i za njih, kako i govorimo na svetoj Liturgiji, bude jača, da naša vjera bude snažnija. I što mi budemo snažniji, jači, bolji Bogu, bolji sebi, bićemo bolji i svakom čovjeku i svakoj zajednici. Zato nije čudo što danas slavimo, braćo i sestre, praznik Svetog apostola Petra i Pavla, jer mogu li biti među sobom različitiji ljudi od ove dvojice? Jedan neuk, prost ribar, drugi učen revnitelj vjere za Boga. Ali jedan, to jest Petar, slab, ispunjen strahom, triput se odriče Gospoda kada je došao njegov život u opasnost, a drugi opet živi u revnosti, ali bez rasuđivanja, bez milosrđa, pa onda i jedan i drugi u susretu sa Hristom doživljavaju preobražaj. Prvi pokajanje koje ga čini nepokolebljivim temeljem vjere, a drugi preobražen postaje apostol naroda, onaj koji raznosi i pronosi riječ Hristovu kroz čitav svijet. A opet, ne samo da su različiti, nego imaju i nesporazume, svađe i rasprave među sobom. Međutim, oni ipak pokazuju da su jedno. Jedno, jer je jedan Hristos i oni su jedno u Njemu. Ta različitost nije bila razlog i povod da ovjekovječe distancom svoj odnos, ne, nego obogaćujući jedan drugoga i budući da je svako u svom životu imao Hrista kao centar, oni jesu jedno, a to je i Crkva.
— Nije Crkva zajednica istovjetnih jedinki, istovjetnih u načinu mišljenja, ne, nego je to zajednica različitih darova, ali istovremeno zajednica koja je jedna i jedinstvena jer ima jednu glavu, jednoga Gospoda Hrista. I zato je Gospod apostolima Petru i Pavlu, kao i drugima, sve ono što On jeste predao, da oni iscjeljuju, da oni čine čuda, najprije vaskrsavajući duše, budeći vjeru u ljudima, a onda kao posljedicu istinske i prave vjere da omoguće da blagodat Božja dejstvuje, da ona bude prisutna u prostoru vjere, iscjeljuje i ličnosti, pojedince, ali i čitave zajednice. Neka bi zato Gospod dao da Sveti apostoli Petar i Pavle svojom revnošću, svojom vjerom, svojim povjerenjem u Hrista, preobraženi pokajanjem budu nam uzor, ali i zaštitnici pred Gospodom koga mi slavimo kao Jednog u Trojici Boga, Oca i Sina i Svetog Duha, sada i uvijek i u vijekove vijekova. Amin — zaključio je Svetejši Patrijarh.
Na kraju svete Liturgije Njegova Svetost je služio moleban povodom uspješnog završetka školovanja 147. klase Vojne akademije i 12. klase Vojnomedicinske akademije.
Predstojatelju Srpske Pravoslavne Crkve Patrijarhu Porfiriju su sasluživali: preosvećena gospoda episkopi velikobritansko-irski g. Nektarije i umirovljeni makarovski g. Gedeon; protojereji-stavrofori Radivoje Panić i Dimitrije Kasapis; protojerej Đorđe Stojisavljević, šef Kabineta Patrijarha srpskog; protojereji Nenad Jovanović, Dragan Šovljanski, Predrag Dokić i Nemanja Petrović; jereji Aleksandar Sekulić, Slavko Papić i Nemanja Kalem; protođakon Dragan Radić; i đakoni Vasilije Perić, Nikola Masnikosa, Nikola Rašković i Vladimir Jović.
