Obilježena 170. godišnjica zločina i stradanja u Pohari Kuča

Udruženje „Kuči i prijatelji Kuča” i Srpski nacionalni savjet Crne Gore organizovali su pomen kojim je ove godine obilježena 170. godišnjica crnogorskih pohara Kuča iz 1855-56. godine. Pomen je organizovan u okviru Inicijative za izmještanje spomen-obilježja Vojvodi Mirku Petroviću sa centralnog trga u Podgorici.

Neposredno prije polaska na Orljevo i Kosor, u okviru programa obilježavanja godišnjice ovih tragičnih događaja, organizatori su obmotali crnim platnom-florom spomen-obilježje glavnokomandujućem i najodgovornijem za ovaj nezapamćeni pogrom Vojvodi Mirku Petroviću. Ovim gestom su još jednom skrenuli pažnju javnosti na krvavi masakr izvršen pod njegovom komandom, ali i aktuelizovali zvaničnu Inicijativu za izmještanje ovog spomen-obeležja, navodi se u saopštenju.

Program obilježavanja nastavljen je na Orljevu polaganjem vijenaca na spomen-obilježje koje je prije 10 godina postavilo Srpsko narodno vijeće Crne Gore. Vijence je položila delegacija Udruženja „Kuči i prijatelji Kuča”, pjesnik Branko Krković je odao počast nevinim žrtvama a mali pomen održao je sveštenik Branko Tapušković.

Brojne građane u ime Organizacionog odbora prigodnim stihovima i besjedom pozdravio je Milisav Popović.

„U poslednjih 5-6 godina urađeno je mnogo da nikada ne prestane težnja i čežnja Kuča da se spomenik zločinca Mirka Petrovića ukloni sa podgoričkog trga. Ima neke simbolike i u njegovom građenju i u njegovom rušenju. Onaj koji ga je gradio napustio je Crnu Goru, izdao je Crnu Goru i zabranjeno mu je bilo da se vrati. Tada je spomenik bio opravdano srušen, ali posle toga došli su neki koji su bili spremni da izdaju i vjeru i državu, pa obnoviše taj spomenik. Koliko će još proći dok se ponovo ne ukloni spomenik ne znam, ali na tome se ozbiljno radi“, kazao je Popović.

Obilježavanje ovog zločina nastavljeno je u crkvi Svetog Jovana Krstitelja na Kosoru gdje je pomen nevinim žrtvama pohare održao sveštenik Branko Tapušković uz sasluženje paroha kučkog Miloša Lučića.

U besjedi otac Branko Tapušković je kazao da još veći bol pričinjava činjenica da se više od 150 godina o ovom stravičnog zločinu ćutalo.

„Svaki zločinac je znao ako je imao išta Hristoljubivog u sebi znao je da zamoli za oproštaj, pa bi i ti koji su stradali od njegove ruke znali da prime taj oproštaj. Meni se čini, neka mi Bog oprosti ako griješim, da tih molbi za oproštaj nije bilo od strane onih koji su počinili ovaj zločin prije 170. godina ovdje u Kučima. Samo pokajanje je ono što nam otvara ključ spasenja i života vječnog u Carstvu Hristovom vječnom i neprolaznom. Sabrali smo se da učinimo pomen onima koji su stradali od bratske ruke, kao hrišćani moramo da oprostimo, ali ne smijemo da zaboravimo. Moramo da činimo pomen zarad duša onih koji postradaše, moramo u još većem broju da se sabiramo, jer imamo oko kakvih mučenika da se sabiramo. Bog da im dušu prosti“, kazao je, između ostalog, otac Branko Tapušković.

Prisutne je u ime Organizacionog odbora pozdravio dr Momčilo Vuksanović, predsjednik Srpskog nacionalnog savjeta Crne Gore.

„Baš ovdje oko ove crkve, kako to piše Marko Miljanov koji je bio savremenik ovog događaja, bilo je postavljeno više od 200 glava na kolje, kako bi se pokazalo kakva je drastična kazna bila prema svom narodu, prema Kučima koji u tom vremenskom periodu nisu ni bili u sastavu Knjaževine Crne Gore. Optužbe koje su išle sa Cetinja da su Kuči orjentisani prema Turcima i prema Skadru demantuje bitka na Fundini, gdje su Kuči na čelu sa Markom Miljanovim i okolnim plemenima u najvećoj bici porazili tursku vojsku i značajno doprinijeli da Knjaževina Crna Gora na Berlinskom kongresu dobije status nezavisne države. To je nešto što nam ostavlja obavezu da ne zaboravimo ovaj zločin, da i dalje insistiramo da se spomen-obilježje Vojvodi Mirku Petroviću izmjesti sa centralnog gradskog trga u Podgorici na jedan legitiman način. Ako to ne budemo uspjeli, onda i da ostavimo amanet našim potomcima da vode računa i da im se stalno govori kakav je odnos bio te crnogorske vlasti prema svojim sunarodnicima, koji su bili samo različiti u tome što su bili Srbi. Očigledno da nam to i u tom vremenu nisu mogli oprostiti“, zaključio je Vuksanović.

Podsjećamo, u toku pohare Kuča, je ubijeno 243 stanovnika ovog starog srpskog plemena. Među ubijenim je bilo svega 17 vojno sposobnih muškaraca, dok su ostale žrtve bili djeca, žene i stara lica. Pohara Kuča 1856. godine bio je drugi napad pod komandom Mirka Petrovića. Prva pohara se desila nakon pohare Pipera i Bjelopavlića, 1855. godine.

Tekst: Saša Jevrić/foto: Bojan Bulatović