Ministarka za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja Milica Đurđević Stamenkovski oglasila se povodom odluke crnogorskih vlasti da ponovo ostave srpski jezik van Ustava.
Riječi ministarke Stamenkovski prenosimo u cjelosti:
„Kako je moguće da jezik kojim je govorio i pisao Njegoš danas ne može da bude službeni jezik u Crnoj Gori?
Prema posljednjem popisu stanovništva, najveći broj građana Crne Gore (43,18 odsto, odnosno 269.307 lica) izjasnio se da govori srpskim jezikom. Ako je demokratija zasnovana na poštovanju volje građana, onda je prirodno postaviti pitanje: zašto se ta volja ne odražava i u ustavnom položaju srpskog jezika?
Niko ne traži da se bilo koji drugi jezik ukine ili potisne. Traži se da jezik kojim govori najveći broj građana dobije status koji odgovara stvarnosti i principu ravnopravnosti.
U Sjevernoj Makedoniji je albanski jezik, kojim govori 25 odsto stanovništva, u potpunosti izjednačen sa statusom makedonskog jezika. U Crnoj Gori, međutim, ne postoji sličan mehanizam koji bi obezbijedio punu institucionalnu zaštitu prava građana koji govore srpskim jezikom, iako su najbrojnija jezička zajednica.
Zato ovo nije samo pitanje jezika. Ovo je pitanje poštovanja demokratske volje građana, jednakosti pred Ustavom i prava da niko ne bude građanin drugog reda zbog jezika kojim govori.
Ako se Crna Gora temelji na demokratiji i vladavini prava, onda je vrijeme da u svom Ustavu prizna ono što su građani jasno rekli na popisu – da srpski jezik, kojim govori najveći broj građana, zaslužuje status službenog jezika.“
(KURIR.RS)
Ljepsa je od Pajkovicke. Srbijanske funcionerke su znacajno ljepse od Montenegrinskih mucenica napaljenih!
Ova fufa je prostitutka Zvalina.I poruci joj nije dostojna AVetnica,kosovska kukavica lazljiva da pomene CG a ne da mijesa u nase stvari.
Pa zašto su onda stručnjakinjo Srbi prevodili Gorski vijjenac na srpski da bi ga razumjeli?
Vrlo prosto isto kao sto si ti prelecela kod Vucica
Udbaska posla
Njegoš je govorio i pisao crnogorskim jezikom, samo ga je zvao srpskim jer se u to vrijeme to tako zvalo, ali se prije tog vremena naš jezik zvao „naški“ ili „slovenski“, zvaničan jezik je bio „crkveno-slovenski“. Za vrijeme epske borbe protiv Turaka Crnogorci nijesu razvijali svoje institucije, dok su Srbi pod polumilenijskim robstvom upravo to radili te se prvi bili da južno-slovenski jezik svojim imenom nazovu, zatim su to bili Hrvati. Crnogorci i Bosanci su svoje institucije izgradili tek 100 godina kasnije te je naziv jezika takodje kasnio 100 godina.