Ivanjdan proslavljen u Jovan Dolu, bogoslužio Mitropolit Joanikije

U ostroškom skitu Jovan Do kod Nikšića, u utorak 7. jula 2026. ljeta Gospodnjeg, liturgijski i saborno je proslavljen praznik Rođenje Svetog Jovana Krstitelja – Ivanjdan, koji je slava ove svetinje.

Svetu službu Božiju služio je sa mnogobrojnim sveštenstvom, sveštenomonaštvom, monaštvom i vjernim narodom NJegovo Visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije.

Sasluživali su mu arhijerejski namjesnik nikšićki protojerej-stavrofor Slobodan Jokić, podgorički paroh protojerej-stavrofor Dragan Stanišić, iguman Manastira Svetog Serafima Sarovskog na Dragalju arhimandrit Benedikt, ostroški iguman arhimandrit Serije i bratija: arhimandrit Miron, jeromonasi Roman i Nikolaj, sabraća cetinjskog manastira: jeromonah Gavrilo i jerođakon Teofan i nikšićki paroh jerej Božidar Todorović.

Poslije čitanja Jevanđelja o svetom i čudesnom začeću i rođenju Svetog Jovana Krstitelja, sabranima je besjedio o. Slobodan.

– Rođenjem Svetog Jovana rađa se zora koja najavljuje dan Hristovog života, Hristove nauke i Hristovog spasenja. Prolazi tama i dolazi svjetlost Hristovog vaskrsenja, koja je naša nada, izbavljenje, naša vjera i ispunjenje. U toj svetlosti se rodio i Sveti Jovan Krstite. Čudesan je to bio događaj. Dvoje starih ljudi, blagočestivih, pobožnih, bogobojažljivih koji su živjeli po zapovjesti Božjoj, služili Bogu. I onda je i Gospod dao veliku radost. I svi su se začudili kako žena nerotkinja da rodi sina. To je veliko čudo koje se desilo – rekao je o.Slobodan.

On je podsjetio kako je Sveti Zaharija ostao nijem od kad je Jelisaveta začela, do rođenja Svetog Jovana i kako su prve riječi koje je izgovorio bile riječi blagodarenja Bogu.

– Prvo i glavno što izgovara i kaže, blagosloven Gospod Bog, što pohodi i izbavi narod svoj. Prvo, blagodarnost Gospodu. I ništa više, jer je na toj blagodarnosti utemeljen cijeli naš život. Na toj blagodarnosti treba da vaspitamo i d‌jecu, da ih podižemo, pa šta je im Bog da u životu, kako ih povede i provede. A naše je da se molimo i da blagodarimo, kao što je Zaharija prvo rekao, neki je blagosloven Bog naš. Nije rekao ništa drugo, niti se hvalio, niti se preuznosio time što je eto, postao otac u starosti. Zaborovili smo to, braćo i sestre, da danas, kada nam se dešavaju i radosti, ono što je najtužnije, ne umijamo da zablagodarimo Bogu. Ne umijamo da kažemo blagosloven Bog naš. Jer nam je On dao, je nas je On pohodio bez zasluga i bez ičega. Zato primjer Zaharijin treba da bude temelj našega života. Ne samo u odnosu prema d‌jeci, nego u odnosu prema svakom čoveku. Kad vidimo bližnjega svoga, da kažemo blagosloven je Bog naš – besjedio je o. Slobodan.

Sabrani koji poste Petrovski post primili su Sveto Pričešće.

Poslije pričešćivanja vjernih, Crkvu Rođenja Svetog Jovana Krstitelja je ophodila svečana litija.

Mitropolit Joanikije sa saslužiteljima blagosiljao je i prelomio slavski kolač koje je povodom hramovne slave pripremila ostroška bratija.

Sabranima se riječima arhipastirske besjede obratio Mitropolit Joanikije, čestitajući sabranima praznik i slavu ostroškoj obitelji.

– Sve je nekako znamenito i ima mnogo toga čudesnog i uzvišenog u životu svetih roditelja, Svetoga Jovana Krstitelja, Svetoga proroka Zaharije i Jelisavete njegove svete supruge, a isto tako i u životu Svetoga Jovana Krstitelja. Ne znamo od čega bi prvo počeli, da li od svetoga života, Svetoga proroka Zaharije i Jelisavete, od njegove pobožnosti, čestitosti istrajnosti u vjeri i u službi Gospodu, ili od toga kako se Anđeo Gospodnji javio Svetome pravednome Zahariji i blagovijestio da će dobiti sina i rekao mu ko će on sve biti i kakva će biti njegova Sveta služba, ili po mnogo čemu drugom, naročito po tome kako to biva da prestareli roditelji po Božijem blagoslovu, po Božijoj milosti, po naročito Božijem staranju i promišljanju, mogu dobiti u odmaklim godinama, kada više nije vrijeme za rađanje, da mogu dobiti sina, naslednika – besjedio je Mitropolit Joanikije.

Mitropolit Joanikije se osvrnuo na raspravu koja se nakon rođenja Svetog Jovana Krstitelja vodila oko toga kako će mu se nad‌jenuti ime.

– Čim je njegovo ime izgovoreno kroz usta njegovoga svetoga oca, Svetom proroku Zahariji odvezao se jezik i da proslavlja ime Božije, i to ukazuje na Novi zavjet, na propovjed svetih apostola i svetih otaca, na propovjed Svetoga Jevanđelja i proslavljanja imena Božijeg od tada pa do danas i do skončanja svijeta i vijeka, jer sveti Jovan najavljuje Onoga koji je slava Oca našeg nebeskoga, koji je NJegova Riječ i NJegova Istina, i preko kojega se On javio ovome svijetu, koji i sam govori, ali i daje i nama da govorimo i da proslavljamo ime Božije, ime Presvete Trojice Oca i Sina i Svetoga Duha. Kako je uzvišena ta himna koju je ispjevao Sveti prorok Zaharija u tom momentu kada je dobio sina i kada mu je dao ime blagosiljajući Boga i prorokujući o spasenju roda ljudskoga, a time i naznačujući službu Svetoga Jovana Krstitelja koji je došao u ovaj svet na čudesni način da bude veza između Staroga i Novoga zavjeta i da nam blagovijesti svima obnovljenje, kroz pokajanje, jer to je iskustvo Crkve. Oslanjujući se na riječi Svetoga Jovana Krstitelja o pokajanju, a posebno na Hristovim riječima o pokajanju, Crkva ima to iskustvo da je pokajanje, obnovljenje i duha i savjesti čovječije, i cijeloga bića, i cijeloga života – rekao je Mitropolit Joanikije.

Istakao je i da se cijeli svijet obnavlja kroz pokajanje.

– Kada se čovjek kaje, ne obnavlja se samo on, nego nekako kroz to pokajanje, on sagledava svijet na novi način, i vidi ono što je dobro, i lijepo, i uzvišeno, i božansko, u svakom čoveku, pa i u ovome našem životu, u kome ima mnogo i onoga što ne valja. To iskustvo svi imamo, i ne treba mnogo o tome govoriti šta sve ne valja, svi mi to dobro znamo, ali treba da se trudimo da ono što ne valja da prevazilazimo, da se borimo sa svojim manama, pa će onda i Bog pomoći. Ako se čovjek bori, on će se izboriti, a ako se čovjek prikloni svojim manama, i počne da ih njeguje, on radi i na svojoj propasti, i na svojoj i na propasti bližnih svojih. A ako se bori protiv svojih mana i svojih loših poriva, ne samo da će sebi pomoći, nego će biti sposoban da pomogne i drugima. A najveća borba naša sa našim grijesima, sa našim manama, nedostacima je istinsko pokajanje koje blagovijesti ovome svijetu Sveti Jovan Krstitelj. Govoreći o pokajanju, on govori da se približilo Carstvo Božije da je blizu Carstvo Božije svakom srcu onoga čoveka koji se kaje, a ako se ne kaje, i ako se ponosi, i ako se gordi, to je Carstvo Nebesko dalje i dalje i od njega i od svakoga ko nema taj dar pokajanja. To je nešto zaista samo hrišćansko. U svakoj tradicionalnoj vjeri ima nešto interesantno i duboko, ali pokajanje je odlika hrišćanstva, ali ako je to pokajanje ono pokajanje o kome govori Sveti Jovan Krstitelj, koje je nekako posvjedočeno Božijom Milošću i Božijom Blagodaću, to je to Carstvo Nebesko, pokajte se, jer se približi Carstvo Nebesko koje donio Gospod Isus Hristos u ovaj svijet, i otkio nam ga. A njega je propovijedao Sveti Jovan Krstitelj, on je samo svoju službu na to sve da propovjeda onoga kome on nije dostojan odriješti sveze na obući NJegovoj. Eto toliko se on smiravao pred Hristom, ali je njega Gospod uzvisio i rekao da nema većeg rođenog od žene od Jovana Krstitelja NJegovog Preteče – poručio je Mitropolit Joanikije.

Podsjetio je i na ktitore Jovan Dola za koje su takođe uznesene molitve tokom Svete Liturgije.

– Danas smo se pomolili Bogu i za ktotore ovog svetoga hrama i za počivišega Mitropolita Amfilohija koji je dao blagoslov i pomagao izgradnju ove svetinje, a posebno za arhimandrita Lazara, čestitoga, prisnopamjatnoga, nezaboravnoga, našeg velikog duhovnika, velikog ktitora, velike ličnosti. Danas pominjamo takođe oca Davida, koji je volio ovu svetu obitelj i koji je prerano otišo iz ovoga svijeta, ali je svijetli trag ostavio. Neka sve njih Gospod udostoji Carstva Nebeskog i nas zajedno sa njima – zaključio je Mitropolit Joanikije.

Saborovanje je nastavljeno uz slavsku trpezu ljubavi.

(Mitropolija)