Predsjednik Pokreta za promjene Nebojša Medojević saopštio je da smatra da je Ustav iz 2007. godine utemeljio neke osnovne vrijednosti i organizaciju države, ali je identitetska neravnoteža ostala.

Kako je kazao, u međuvremenu smo imali i popis koji je ukazao na problem i na potrebu da se Ustav koriguje u skladu sa realnim odnosima i parametrima.

„Ustav iz 2007. godine imao je deficit legitimiteta jer je usvajan u uslovima vlasti narko-terorističke organizacije DPS i vrlo jasne namjere da se i Ustav i svi zakoni zloupotrijebe u cilju zaštite ove kriminalne mreže na vlasti.

Opšta pohara nacionalnih resursa kroz nezapamćenu lopovsku privatizaciju, uz kriminalizaciju države i ‘legalizaciju“ šverca cigareta i kokaina, stvorila je novu klasu bogataša, svojevrsnu kriminalnu ‘aristokratiju’ koja je imala moć i vlast. Ali nijesu imali ideologiju niti bilo kakvo, istorijski posmatrano, utemeljenje u pozitivnom sistemu vrijednosti. Niko u Crnoj Gori neće za sebe reći da je lopov, ubica ili narkodiler“, rekao je Medojević.

I, prema njegovim riječima, tada je smišljena ideja o „Milogorcima“, novim Crnogorcima kojima je Đukanović otac nacije, a korupcija, šverc i organizovani kriminal patriotske djelatnosti u interesu te nove nacije.

On je ocijenio da je ta ideja je toliko anticrnogorska, antiistorijska i neodrživa da nije mogla ni zaživjeti bez kreiranja narativa o „ugroženosti“ i „spoljnim i unutrašnjim neprijateljima“.

„Ideolozi DPS kartela brzo su se usaglasili da je kreiranje opšteg antisrpskog narativa jedina šansa da ovaj koncept zaživi.

Od autohtonih crnogorskih Srba pravi se unutrašnji neprijatelj i remetilački faktor, SPC se proglašava okupatorskom Crkvom, a Srbija spoljnim neprijateljem.

Mafija, narko-karteli, šverc cigareta i kokaina, ubistva, pranje novca, korupcija i pljačka države temeljne su vrijednosti DPS kartela i njihove države. Srbi, SPC i Srbija su neprijatelji“, naveo je Medojević.

Ovaj plan poremetio je, kako je naglasio, i zaustavio Demokratski front, koji je pružio snažan otpor i u Skupštini i na ulici, i na kraju prošao kroz progon i pobijedio.

„Rezultati izbora 2020. godine nijesu samo poraz DPS-a. Tajnim dilovima bivših vlasnika ‘Vijesti’, vrha Crkve i švercerskih tajkuna ta smjena je obesmišljena. Izbori 2020. godine bili su težak poraz ideologije DPS kartela i antisrpskog narativa. Narod je odbio ideju da su naša braća, komšije, kumovi i prijatelji, crnogorski Srbi, neprijatelji Crne Gore, da je SPC okupatorska Crkva i da je država Srbija neprijateljski nastrojena prema Crnoj Gori“, prokomentarisao je Medojević.

Nažalost, poručio je, politička elita oslobodilaca nije shvatila tu poruku birača i bagatelisala je jasan zahtjev većinske Crne Gore da se ova antisrpska paranoja zaustavi.

„Umjesto demontaže mafijaškog DPS kartela, proglašavanja DPS-a narko-terorističkom organizacijom, zabrane rada DPS-a, hapšenja svih vođa i zapljene imovine, oslobodioci su se bavili raspodjelom plijena i nastavili sa bolesnim sistemom DPS-a zasnovanim na korupciji i kriminalu.

Antisrpski narativ kao neformalna vladajuća ideologija nastavio je da djeluje i poslije 2020. godine. Ne tako direktno kao ranije, ali je u ključnim elementima politike svih vlada nakon 2020. to bilo vidljivo. Potpisivanje Temeljnog ugovora sa SPC predstavlja izuzetak, koji je odmah doveo do pada Vlade (koja je napravljena izdajom vrijednosti 30. avgusta 2020. ulaskom URE u koaliciju sa DPS kartelom)“, konstatovao je.

Medojević je stava da je nastavljen opasan trend disbalansa između volje birača i politike Vlade, koji je ranije uspostavio DPS priznanjem Kosova, odlukom o ulasku u NATO i sankcijama Rusiji.

„Neravnoteža u definisanju identitetskih prava opasno je breme na nejakim plećima Crne Gore, opterećene mnogim teškim sistemskim problemima.

Bošnjaci u Crnoj Gori nijesu imali nikakve posebne zahtjeve kada su njihova prava u pitanju, osim da dobiju što više vlasti, što više funkcija i radnih mjesta u administraciji. I oni su za sada zadovoljni. Zadovoljni su kada su u vlasti koja je antisrpska.

Albanci su se faktički izborili za svoje nacionalne interese jer učestvuju u vlasti, a faktički ne priznaju državnu vlast u Tuzima i Ulcinju, gdje Vlada ne može da sprovede nijednu politiku bez odobrenja albanske zajednice.

Simboli Crne Gore su protjerani i tamo ne stanuje država Crna Gora“, napomenuo je.

Medojević je dodao da Srbi, očigledno, nijesu zadovoljni nastavkom antisrpske politike vlasti poslije 2020. godine.

„Djelimična participacija u vlasti dobra je za neke Srbe koji su zaboravili svoja obećanja srpskoj zajednici, ali su brzo prihvatili korupcijske mehanizme u odnosu prema vitalnim resursima države, kao što su energetika, morska obala i prostor. Dominacija ličnih interesa, brzo bogaćenje kroz korupciju, bahatost u vršenju vlasti i odustajanje od borbe za nacionalne interese nijesu prihvatljivi za srpsku zajednicu u Crnoj Gori. Vladajuća NSD, kao ključna politička stranka srpske nacionalne zajednice, više nema povjerenje crnogorskih Srba.

Promjena kursa politike NSD-a, izgleda, nije dobro komunicirana sa biračima, koji ne razumiju poruku da će se identitetski problemi Srba u Crnoj Gori riješiti odlaganjem za sjutra. Malo sjutra! Nastavak antisrpskog narativa vlasti u kojoj participira i NSD nerješiv je problem za tu stranku. Nemoguće je istovremeno biti nacionalna stranka, ostati u antisrpskoj vladi i zadržati birače“, obrazložio je Medojević.

On je naveo da odlaganje nacionalnog konsenzusa o postizanju ravnopravnosti i građana i naroda, kao i postizanju neophodne ravnoteže identiteta, kreira nepodnošljiv osjećaj nepravde kod crnogorskih Srba koji nikako ne treba ignorisati. Crnogorski Srbi doživljavaju Crnu Goru kao svoju državu i ne treba ih nastavkom DPS-ovog antisrpskog narativa državne politike dodatno ponižavati i ugrožavati njihovo nacionalno dostojanstvo i ponos.

Identitetsko crnogorsko-srpsko klatno treba što manje gurati i najbolje je za sve da bude u ravnoteži. Nastavak ignorisanja legitimnih zahtjeva crnogorskih Srba za ravnopravnim statusom i za korigovanjem nekih ustavnih i zakonskih rješenja koja bi se uskladila sa realnim odnosima i parametrima dobijenim popisom neminovno će dovesti do reakcije i otpora, što bi moglo da dovede do destabilizacije političkih odnosa u Crnoj Gori i dezintegracije države.

Crna Gora mora biti i crnogorska i srpska i bošnjačka i albanska i hrvatska, u skladu sa civilizacijskim dostignućima i opredjeljenjem svih relevantnih političkih faktora u zemlji da ona bude građanska, demokratska i pravna država, jednaka prema svim građanima i narodima“, zaključio je Medojević.

Tagovi