Radosav Ljumović, bivši gimnazijalac i simbol buntovne mladosti, bio je antifašista čije je ime
decenijama dio kulturnog identiteta Podgorice.
Takva imena ne stoje slučajno – ona podsjećaju generacije na hrabrost, antifašizam i ideju slobode.
Opasan pokušaj istorijskog revizionizma i kreiranja neke drugačije svijesti. Snaga generacije gimnazijalaca koja je birala slobodu umjesto pokornosti jeste nasljeđe kojim su se nadahnjivale mnoge generacije mladih.
Zato relativizovati ovu namjeru prvi je korak ka pristajanju na pokušaj urušavanja toga nasljeđa.
To bi značilo i dozvoliti pokušaj brisanja antifašističkih vrijednosti i temelja društva koje počiva na slobodi, dostojanstvu i otporu.
Odbrana imena Radosava Ljumovića ne znači samo odbrana ličnosti, već odbrana
civilizacijskih vrijednosti.
Što je sadržaj slabiji, toje forma pompeznija! Iza svega navedenog, stoje zaključci IV Kongresa KPJ, iz Drezdena 1928.g., a prvi zaključak je bio da se razbije Jugoslavija i da se srpski narod proglasi za hegemonistički! U sociologiji je slučaj drugarice Bojanić Lalović prepoznat kao ksenoza! Neću namjerno da kažem što je to KSENOZA, neka se sama potrudi da nađe značenje! Odmah će se prepoznati!