Piše: Emilo Labudović
Ne volim kad progone novinare, kakvi god da su. Makar to bili Petar Komnenić i Dragan J. Vučićević. Ne volim, jer njihov „progon“, zabrane, tortura i sve što se, sa ostatkom i bez njega, može svrstati pod „pritisak“ ničim doprinosi deprofilisanju tih „likova“! Geni su to. Na Golom Otoku i danas postoji čuvena „Petrova rupa“ kao svjedok neuspjelog pokušaja „prevaspitavanja“ Petra Komnenića, starijeg. A ni unuk mu nije ništa bolji, s tim što je deda trpio za Ruse a unuk mu zbog Rusa, i Srba pride.
Reciprocitet, kao krajnja nužda u međunarodnim odnosima, rezervisan je uglavnom za diplomate i špijune. Vi protjerate našeg, ććili naše, a mi vam uzvratimo u istom broju. Ali, evo dogurasmo dotle da su i novinari „persone non grate“. Naravno, odnos prema ovom „instrumentu“ je, uglavnom, krajnje ličan. Sa naše strane – opravdan, sa njihove – nastavak neprincipijelne politike, sa elementima pritiska, miješanja u unutrašnje prilike, okupacije, itd.
Ali, krajnje objektivan posmatrač lako bi uočio da vaga „reciprociteta“ u ovom trenutku stoji ukrivo, nagnuta, i to žestoko, na stranu Beograda. Koliko je samo zvanična Srbija ignorisala i prećutala otrovne žaoke iz Podgorice, protjerivanje srpskog ambasadora koji je, rođenjem, čak i Crnogorac, neprimjerene „izlete“ ovdašnjih političara u srpska turbulentna dešavanja, zabrane i progon srpskih državljana (grupa onog Miljkovića se ne računa)… spisak bi bio duži od teksta. Ali, kad dara preturi mjeru, kad se čaša žuči prelije, onda… ceh plati politički talog: Dragan i Petar. Ili, što bi naš narod rekao: kad ne možeš po konju, udri po samaru!
Bilo je i mimo Petra i Dragana boljih i ilustrativnijih primjera za „reciprocitet“, ali kola uglavnom pucaju tamo gdje su najtanja: oko rude. I da ponovim, ne volim kad „pritiskaju“ novinare. Makar to bili Dragan i Petar. Pogotovo ne kad su žrtve oprezne i pipave primjene reciprociteta. Ali… Dragana ne znam i ne pratim, a Petra znam kao zlu, i baš zlu, „paru“. I možda mu je ovo poslednja prilika da se prisjeti one narodne da „ko drugome jamu kopa (a Petar se svojski trudio) kad, tad, sam u nju upadne“.
(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)
Боље је да ништа не напишем..
Ништа за ништа.
Нула…..нула.
Јер кад би почео…
Овако…прескочи.
Komnenu je deda bio cetnicki vojvoda. To znaju svi Vasojevici. Vojvoda Komnen Trbosjek, tako su ga zvali. Komnen se na popisu izjasnio kao Srbin. To malo ljudi zna. On drzi Kokardu djedovu kuci na tavanu i svako jutro oda pocast Cetnickim Vitezovima! Bravo Komnene Cetnik budi i ostani brate na Srpski! On se samo folira da je komita, da navuce sagovornike!
Komnenic stari udbas. Saradnik DPS bande. Necovjek i nemoralni novinar. Ruglo profesije. Treba mu hitno zabraniti javni rad, jer je otrovan i pljuje samo po istini a za laz!
Nisam za protjerivanje novinara. Pitanje je danas ko je novinar!? Šta je novinar i šta mu je posao?
Svjedoci smo koliko novinara svoje tekstove, autorska djela, tv emisiije…koristi za iznosenje svojih stavova.
Bezmalo puta te svoje stavove isti taj novinar debelo naplati.
Vučićeviću nije trebalo zabraniti ulazak zbog hibridnog rata jer je to njegov stav, a jelte na stav savak ima pravo i na „slobodu govora“, al mu je trebalo stavit zabranu za ono sto je uradio vanji calovic u doba dps! Tad je bio placenik dps-a, sto znaci da je jedan od ovih gore sto sam naveo, za novac ima stav!
Damire njemu je djed,isto Petar bio Partizan,komunista zaglavio na Goli otok,ali je imao dosta fela,Strijeljan je svestenik Jaramaz 20.januara 1942 na Pocekovicima,pitaj po cijem naredjenju