Osnovni sud u Podgorici obavezao je državu Crnu Goru da porodici pokojne Huriše Emini isplati ukupno 72.000 eura, zbog nedjelotvorne istrage podgoričkog tužilaštva u predmetu koji je formiran nakon što je 2019. godine podnijeta krivična prijava protiv medicinskih radnika Zavoda za hitnu medicinsku pomoć Crne Gore.
Prvostepenu presudu, u koju su “Vijesti” imaje uvid, donijela je sutkinja Daliborka Vuksanović, koja je utvrdila da je Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici, u predmetu Ktn.br.354/19, povrijedilo procesni aspekt prava na život iz člana 2 Evropske konvencije o ljudskim pravima.
Prema presudi, podgoričko tužilaštvo je ključne procesne radnje – saslušanje svjedoka, pribavljanje dodatnih podataka od Zavoda za hitnu medicinsku pomoć, medicinsko vještačenje i saslušanje osumnjičene – preduzelo tek tokom 2024, odnosno nakon obraćanja porodice Zaštitniku ljudskih prava i sloboda i urgencija tog organa.
Huriša Emini, onkološka pacijentkinja, preminula je 19. oktobra 2019, dan pošto su, tvrdi njena porodica, ljekari podgoričke Hitne “zbog neprijatnog mirisa prostorije”, odbili da joj pruže njegu i daju terapiju. “Vijesti” su ranije pisale da je Nedžat Emini nedugo nakon smrti supruge podnio prijavu Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici, uz podršku Prave Crne Gore. Prijavom je teretio medicinskih radnika Zavoda za hitnu medicinsku pomoć zbog krivičnih djela nesavjesno pružanje ljekarske pomoći i neukazivanje ljekarske pomoći.
Prema presudi u koju “Vijesti” imaju uvid, Osnovni sud je obavezao državu da Nedžatu Eminiju i članovima njegove porodice isplati po 12.000 eura, odnosno ukupno 72.000 eura, sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do konačne isplate.
Godinama nijesu preduzimali ključne radnje
Sud je u presudi naveo da predmet parnice nije bila ocjena da li je neko od medicinskih radnika izvršio krivično djelo, niti zakonitost odluke tužilaštva kojom su krivične prijave kasnije odbačene.
“Predmet ove parnice jeste isključivo ocjena da li je tužena, preko nadležnog državnog organa – Osnovnog državnog tužilaštva u Podgorici, u predmetu Ktn.br.354/19 postupala na način koji zadovoljava standard djelotvorne istrage u smislu procesnog aspekta člana 2 Evropske konvencije o ljudskim pravima”, navodi se u presudi.
Sud je utvrdio da tužilaštvo nije u razumnom roku preduzelo osnovne i očekivane radnje radi rasvjetljavanja događaja.
“Izvedeni dokazi ukazuju da je predmet u dužem vremenskom periodu bio praktično neaktivan, te da se tek nakon intervencije Zaštitnika pristupilo preduzimanju osnovnih radnji koje su morale biti preduzete znatno ranije”, ocijenio je sud.
Tužilačka odluka donijeta je 27. maja 2024, više od četiri godine i šest mjeseci nakon prve krivične prijave. Tada su odbačene krivične prijave protiv Linde Marinković zbog krivičnog djela neukazivanje ljekarske pomoći, jer, prema stavu tužilaštva, nije postojala osnovana sumnja da je izvršila prijavljeno ili neko drugo krivično djelo koje se goni po službenoj dužnosti.
Sud, međutim, ističe da kasnija odluka o odbacivanju prijave ne uklanja posljedice višegodišnje neaktivnosti.
“Kasnija potvrda tužilačke odluke ne može otkloniti posljedice prethodne višegodišnje neaktivnosti i nepostupanja u razumnom roku”, piše u presudi.
Snimak bio dostavljen, identifikacija morala biti brža
Sud nije prihvatio tvrdnju države da je postupak trajao dugo zato što je predmet bio formiran protiv nepoznatih učinilaca.
U presudi se navodi da je uz krivičnu prijavu bio dostavljen CD snimak događaja, da se na snimku vide medicinski radnici, kao i da je Zavod za hitnu medicinsku pomoć raspolagao podacima o sastavu medicinskih timova za 18. i 19. oktobar 2019. godine.
“Stoga se ne može prihvatiti da je tužilaštvu bilo potrebno više godina za preduzimanje osnovnih radnji identifikacije i saslušanja lica koja su bila neposredno uključena u događaj”, navodi se u presudi.
Sud je izvršio uvid u CD snimak i naveo da se na njemu vidi da doktorica nije ušla u prostoriju u kojoj se nalazila Huriša Emini, već je odbila da joj u toj prostoriji pruži pomoć, navodeći kao razlog nehigijenske uslove, neprijatan miris i prisustvo muva.
Prema navodima iz presude, doktorica je članu porodice rekla da ponovo pozovu pomoć nakon što pacijentkinju prebace u drugu prostoriju ili očiste prostoriju u kojoj se nalazi. Kada joj je član porodice ukazao da je riječ o onkološkoj pacijentkinji, doktorica je odgovorila da svakodnevno primaju onkološke pacijente, ali da u tom slučaju ne mogu ući u sobu.
Zaštitnik ljudskih prava i sloboda je još 31. decembra 2019. godine utvrdio da nepružanje pomoći Huriši Emini, u situaciji njenog izrazito teškog zdravstvenog stanja, predstavlja “nesavjesno, neetičko i nedozvoljeno postupanje ljekara”.
U tom mišljenju Zaštitnik je zaključio da je nepružanjem ljekarske pomoći pokojnoj Huriši Emini povrijeđeno njeno pravo na zdravstvenu zaštitu, u vezi sa pravom na ublažavanje patnje i bola.
Sud je posebno cijenio i mišljenje Zaštitnika iz februara 2024. godine, u kojem je konstatovano da tužilaštvo od dana podnošenja krivične prijave nije preduzimalo mjere i radnje, te da je pribavljanje identifikacionih podataka od Zavoda za hitnu medicinsku pomoć uslijedilo tek tokom postupka pred Zaštitnikom.
Porodica nije bila obavještavana o toku postupka
Sud je utvrdio i da porodica pokojne Huriše Emini nije bila adekvatno obavještavana o toku postupka.
Nedžat Emini se, prema presudi, obraćao Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici 7. marta i 18. aprila 2023. godine, tražeći informacije o stanju predmeta, preduzetim radnjama i eventualnim dokazima, ali odgovor nije dobio.
“Takvo postupanje nije u skladu sa zahtjevom iz prakse Evropskog suda za ljudska prava da istraga bude dostupna porodici oštećenog lica u mjeri potrebnoj radi zaštite njihovih legitimnih interesa”, naveo je sud.
Sud je zaključio da istraga nije bila blagovremena, pažljiva, transparentna niti sprovedena u razumnom roku.
“Istraga u predmetu Osnovnog državnog tužilaštva u Podgorici Ktn.br.354/19 nije bila djelotvorna, jer nije bila sprovedena blagovremeno, sa potrebnom pažnjom i u razumnom roku, niti je porodici preminule omogućeno adekvatno informisanje o toku postupka”, navodi se u presudi.
Odlučujući o visini naknade, sud je naglasio da dosuđeni iznos nije naknada zbog smrti Huriše Emini kao takve, niti sankcija zbog eventualne krivične odgovornosti medicinskih radnika, već naknada zbog povrede prava porodice da država sprovede djelotvornu istragu.
Sud je imao u vidu trajanje povrede, višegodišnje nepostupanje, činjenicu da porodica nije dobijala informacije, kao i to da su članovi porodice morali da se obraćaju Zaštitniku kako bi se pokrenulo postupanje tužilaštva.
“Riječ je o slučaju koji se odnosi na navode o mogućem uskraćivanju hitne medicinske pomoći. Takvi navodi, bez obzira na konačan ishod krivičnog postupka, nameću državi naročitu obavezu da postupi brzo, ozbiljno i djelotvorno”, zaključio je sud.
Doktorica kažnjena novčano
Prema presudi, Zavod za hitnu medicinsku pomoć Crne Gore obavijestio je Zaštitnika ljudskih prava da je povodom događaja od 18. oktobra 2019. sproveo disciplinski postupak protiv tada zaposlene dr Mersihe Frljučkić, doktorice u timu za hitnu medicinsku pomoć.
Ona je, stoji u presudi, odlukom od 12. juna 2020. oglašena odgovornom zbog teže povrede radne obaveze, a izrečena joj je novčana kazna od 20 odsto mjesečne zarade u trajanju od tri mjeseca.
(Vijesti)
