„Posljednji Titov vojnik” odnio državne tajne u grob: ubijen prvi kriminalni bos Srbije i čovjek DB-a – šta je znao Darko Ašanin?

Navršava se godišnjica ubistva „posljednjeg Titovog vojnika”, čovjeka od kojeg je, prema navodima, počela saradnja tajne službe i podzemlja, a čiji nalogodavac nikada nije otkriven.

Beograđanin crnogorskog porijekla, bokser i profesionalni kockar, kako je sebe Darko Ašanin volio da naziva, ubijen je prije 28 godina u svom kafiću „Legat” („Koloseum”) na beogradskom Dedinju.

Slovio je za prvog pravog mafijaškog bosa u Srbiji. Za njega su mnogi govorili da je „posljednji Titov vojnik”, koji je ostao vjeran nekadašnjem komunističkom predsjedniku. Ašanin to nije ni krio — na zidu je imao Titov portret i bio je ponosan na to. Nije krio ni da je radio za tadašnju tajnu službu na eliminaciji političkih protivnika režima. Do smrti se izjašnjavao kao Jugosloven.

Ubica i nalogodavac zločina nikada nisu pronađeni, ali je odmah bilo jasno da je Ašanina ubio profesionalac. Istraga ove likvidacije, kako su mnogi tvrdili, nije ozbiljno ni vođena. Čovjek koji je mnogo znao i radio za tadašnju SFRJ, očigledno je mnogima smetao i morao je da nestane i bude zaboravljen.

Ašanin je često isticao kako neprijatelji Željka Ražnatovića Arkana mogu da krenu na njega zbog poznanstva i prijateljstva sa Ražnatovićem, za kojeg je govorio da je „gazda Beograda”, ali i zbog kockarskih poslova.

Iako je bio svjestan da predstavlja metu, nije previše vodio računa o bezbjednosti — nije se kretao sa obezbjeđenjem, a nosio je samo srebrni revolver.

Tog 30. juna 1998. godine Ašanin je gledao prenos fudbalske utakmice Holandija – Argentina. Ubica, skriven u žbunju, ispalio je iz snajpera nekoliko hitaca u Ašaninovu glavu (u nekim izvorima se pominju i hici iz automatskog oružja). Prema navodima, ubijen je dok je čekao susret sa dvojicom visokih državnih funkcionera, ali detalji tog razgovora nikada nijesu poznati.

Darko Ašanin rođen je 1958. godine u Jajcu, u vojnoj porodici. Bio je bokser u beogradskom „Novom kolektivu”, a završio je i Pedagošku akademiju, iako se nikada nije bavio profesorskim poslom.

Sreću je potražio u Njemačkoj sedamdesetih godina, gdje je postao šampion Vestfalije u velter kategoriji. Kasnije je radio kao izbacivač u klubovima i diskotekama, a zatim i u organizaciji ilegalnih kockarnica, što ga je povezalo sa kriminalnim krugovima tog vremena.

Ime Darka Ašanina prvi put se u medijima pojavilo nakon pucnjave u klubu „Nana” 1990. godine, kada je ubijen bokser Andrija Lakonić. U tom slučaju Ašanin je bio među prisutnima, a kasnije je i optužen, ali je oslobođen.

Kasnije se njegovo ime povezivalo i sa ubistvom Envera Hadrija u Belgiji, zbog čega je bio pod istragama i međunarodnim potjernicama, ali nikada nije pravosnažno osuđen.

Godine 1994. uhapšen je u Grčkoj po zahtjevu Belgije i Njemačke, ali je na kraju izručen Jugoslaviji. Nakon toga je kratko bio u pritvoru, pa u bolnici, odakle je pušten.

Prema navodima iz različitih svjedočenja, saradnja državne bezbjednosti i kriminalaca devedesetih godina često se dovodi u vezu upravo sa Ašaninom, koji je važio za jednog od ključnih ljudi tog vremena u toj mreži odnosa između podzemlja i struktura moći.

Njegovo ubistvo i dalje ostaje nerasvijetljeno, bez zvanično potvrđenih nalogodavaca i izvršilaca, a istraga nikada nije dovela do sudskog epiloga.

(Kurir/Espreso/Newsweek/Mondo)