Sabranje u Baru; Dubak: Kosovo i Metohija su naša narodna Golgota i naše vaskrsenje

U organizaciji Crkvene opštine Bar i Sabornog hrama Svetog Jovana Vladimira, u porti barskog hrama, na praznik Svetog mučenika Kneza Lazara i Svetih srpskih mučenika, održano je Vidovdansko veče.

Vidovdansku besjedu održao je književnik Budimir Dubak, a veče je proteklo uz bogat kulturno-umjetnički program koji su priredili: KUD „Sveti Jovan Vladimir“, Hor „Sveti Jovan Vladimir“, Pjevačka grupa „Darovi Svetog Jovana Vladimira“ i dječiji hor Sabornog hrama Svetog Jovana Vladimira. Program je vodio bogoslov Nikola Zeković.

Prenosimo u cjelosti Vidovdansku besjedu književnika Budimira Dubaka

VIDOVDAN – NAŠ OČINJI VID

„Bitka za osvajanje grada Troje po Homeru je trajala 10 godina, a Boj na Kosovu se zbio od prijepodneva do zalaska sunca, na Vidovdan 1389. godine. Međutim, taj Vidovdan traje u živoj uspomeni srpskog naroda već 637 godina. I trajaće, dok je svijeta i vijeka. Zato smo se i danas sabrali, na Vidovdan, u Baru, u Hramu Svetog Jovana Vladimira, ne da bi slavili „propast carstva srpskoga” i praznovali svoju pogibiju, već „praznujemo umrtvljenje smrti i početak inoga, vječnoga života”. Slavimo događaj koji je označio konačno opredjeljenje srpskog naroda za Carstvo Nebesko i ulazak u sveštenu istoriju spasenja u Hristu. Krv Svetoga kneza Lazara i kosovskih vitezova „za krst časni i slobodu zlatnu” predstavlja žrtvenu krv, prolivenu za Kosovski zavjet, koji je istovjetan sa Svetosavljem, a oba opredjeljenja se slivaju u Golgotski zavjet Gospoda našeg Isusa Hrista. Na Kosovu se, kako kaže Sveti vladika Nikolaj, „naša istorija odigrala na najširem planu, na tragičnoj i uzvišenoj granici nebeskog i zemaljskog, Božjeg i ljudskog… Kosovo nas je učinilo velikim narodom“, naveo je Dubak.

Dodao je da je Kosovo naša narodna Golgota ali u isto vrijeme naše narodno vaskrsenje, duhovno i moralno.

„Kosovski zavjet nije nikakva ideologija, kako ga je ponekad tumačila savremena nauka, već je „opredeljenje i ispovedanje našeg hrišćanskog pravoslavnog identiteta, kontinuitet našeg narodnog duhovnog bića i liturgijskog pamćenja”, kaže Žarko Vidović. Lazarev Kosovski zavjet nije samo Golgotski zavjet Hristov, već je i zavjet Svetoj Bogorodici. U pjesmi „Propast carstva srpskoga” Sveti Ilija nosi „knjigu od Bogorodice” i spušta je na koljeno „caru na Kosovo”. Bogomajka besjedi kroz samu knjigu, koja pita cara Lazara: „Kome ćeš se privoljeti carstvu?” I tu Sveti knez Lazar polaže Kosovski zavjet, privoljevši se Carstvu Nebeskome. Nije nikakvo čudo što je velikomučenik kosovski darovao dio Časnog pojasa Presvete Bogorodice i časticu Časnoga krsta svetogorskom manastiru Vatopedu, u znak zahvalnosti za knjigu što mu je pred odsudni boj doletjela „Od svetinje, od Jerusalima”, ali i iz duboke zahvalnosti što je ova carska lavra na Atosu primila pod svoje okrilje Svetoga Savu i Svetoga Simeona Mirotočivog“, naveo je on.

Dubak dodaje da je otuda poklonjenje Časnom pojasu Presvete Bogorodice u Hramu Svetoga Save u Beogradu istovremeno i poklonjenje Svetom Savi i Svetom knezu Lazaru.

„Kosovo i Metohija je živa rana srpskog naroda. Odavno na toj našoj svetoj zemlji hodimo golgotskim putem. NJegoš cijelu svoju nacionalnu ideju temelji na Kosovskom zavjetu. Svjedočeći vaskrsenje Hristovo on je Kosovo vidio kao polje strašnog suda, nasred kojeg je „sodom zapušio”. Ali ga doživljava i kao grobnicu Hristovu, u kojoj srpsko „nadanje zakopano” čeka vaskrsenje svekolikog mnogostradalnog naroda. Kosovo je živonosni Hristov grob svih Srba. Gospod je pred raspeće govorio: „Sad je sud ovome svijetu”. Blaženopočiviši mitropolit Amfilohije je u našem vremenu svojim životom i djelom „LJetopis novog kosovskog raspeća” neponovljivo svjedočio o novim stradanjima na Kosovu i Metohiji. On kaže da se taj Hristov sud pred raspećem i „danas javlja i otkriva i nama i svim Evropljanima i svim zemaljskim narodima upravo na Kosovu. To je provjera ljudi i naroda, to je provjera ljudske pravde i nepravde. Najdublji sukob zla i dobra, mržnje i ljubavi, bezumlja i umlja se projavio na Kosovu i Metohiji… ” Svjedoci smo, braćo i sestre, stradanja i danas u našoj kolijevci, dok srpski narod širom Vaseljene svetkuje zavjetni praznik – Vidovdan. Mržnja upravlja tim demonskim silama, koje nas gone, ruše, pale i skrnave naše hramove. Jer, po riječi Hristovoj: „Ako su mene mrzjeli i vas će mrzjeti”. I dodaje Gospod naš, da je razlog te paklene mržnje to što smo NJegovi i što nosimo na sebi pečat NJegov. Neka bi Bog dao da Sveti Vid otvori oči cijelom srpskom narodu, da svi progledamo, da se obožimo, složimo, umnožimo i nadahnemo žrtvom i vjerom naših neumrlih predaka. Ali neka i naše gonitelje izliječi od sljepila mržnje, kako bi vidjeli da zlo nikome dobra nije donijelo. Molimo se Svetom velikomučeniku kosovskom Lazaru da nas blagoslovi, iz Carstva Nebeskog“, naveo je on u besjedi.

(Svetigora/Mitropolija)