Dok pojedini danas upozoravaju na opasnosti od navodnog uticaja struktura povezanih sa Srbijom na crnogorski medijski prostor, ostaje nejasno zašto je taj isti glas protiv koncentracije vlasništva izostao kada su crnogorskom medijskom scenom decenijama unazad vedrile i oblačile strukture Dragana Šolaka i Dragana Đilasa.
Zašto sada ti isti koji „vrište“ zbog prodaje Šolaka i Đilasa, ne targetiraju te iste (sada im bivše poslodavce i saradnike) zbog odluke da se medijski koncern proda, već odjednom crtaju metu Aleksandru Vučiću, kojeg podržavali ili napadali, nema nikakve veze s prodajom Vijesti i United Media grupe.
Muka je što više neće moći da prave svoje partije i utiču na javno mnjenje kao što su to ranije radili.
Činjenica je da su upravo ti medijski krugovi iz Srbije godinama imali dominantnu ulogu u kreiranju javnog mnjenja u Crnoj Gori, koristeći svoje resurse za snažan politički i društveni uticaj, što tada nikome iz takozvane „Druge familije“ nije smetalo.
Upravo ti isti krugovi koji se danas predstavljaju kao borci za medijski pluralizam, tada su blagonaklono posmatrali medijsku dominaciju iz Srbije, očigledno procjenjujući da im ona ide naruku u političkim obračunima.
Licemjerno je danas govoriti o opasnosti od uvoza propagandnih modela, kada je crnogorska javnost godinama bila pod potpunim uticajem medija čija se uređivačka politika diktirala iz Beograda, ali iz tabora onih koji su tada bili projektovani kao „poželjni“ partneri.
Tadašnji izostanak reakcije od strane pojedinih NVO aktivista i takozvanih „nezavisnih intelektualaca“ jasno ukazuje da njihova briga za demokratske procese nije principijelna, već isključivo ideološki obojena.
Dakle, oni su i tad, baš kao i danas, imali svoje političke i medijske favorite. To naravno nije sporno, ali onda isti ne treba da se „kunu“ u nepristrasnost, objektivnost i nezavisnost.
Dok se danas medijski sektor u Crnoj Gori pokušava zaštititi od navodnog uticaja Aleksandra Vučića, javnost se s pravom pita gdje su bili ovi isti dušebrižnici kada su mediji pod kontrolom Đilasa i Šolaka nesmetano oblikovali političku realnost u našoj državi.
Očigledno je da za neke aktere medijska koncentracija nije problematična ukoliko služi njihovim političkim interesima, već postaje „ozbiljan rizik“ tek kada se u medijskom prostoru pojave oni koji ne pripadaju njihovom krugu povjerenja.
Takav selektivan pristup slobodi medija i medijskoj raznolikosti najbolje razotkriva pravo lice onih koji su decenijama glumili neutralnost, dok su istovremeno bili dio iste one matrice čiji je cilj bio kontrola javnog prostora iz stranih centara moći.
Kako cvile ovi medijski krokodili, dok se dave u sopstvenom glibu.
,,Kad mali ljudi počnu bacati veliku sjenku, znači da sunce zalazi“.
Pa prestanite i vi neocetnici i genocidasi da kukate zbog Kosova.Oobjegli ste kao pickice i izgubili ga.Mislim na vojsku i Srbe izbjeglice.
AAJMOOO POOLAAKOOO PLJUVACI I LAZOVI I SRBOMRSCI AAAJTEEE MRRSSS
NEKA JE VJECNA SRBIJA RS SRPSKA BOKA I SVETOSAVSKA SRPSKA CRKVA