Kako je Ibrahimović postao hrvatski ministar godine? Ervin doveo Ranka, pa naKrivio Kapu!

Da je ministar nadležan za inostrane poslove idejno i djelatno dijete svoga savjetnika Ranka Krivokapića iz dana u dan se sve više potvrđuje. Pod geslom borbe za Crnu Goru, uz „da ‘e vječna“ pokliče i konstantno prikriveno, a nerijetko i vrlo otvoreno etiketiranje Srbije kao spoljnog remetilačkog faktora, Ibrahimović uveliko radi upravo protivno interesima zemlje u kojoj je ministar.

U jeku pristupanja Evropskoj uniji, zatvaranja poglavlja i ispunjavanja svih obaveza koje taj pristup vuče sa sobom, sporna pitanja na relaciji Crna Gora-Hrvatska sve više su u fokusu. Prevlaka, brod Jadran, Lora, višegodišnji su problemi koji su u prethodnih nekoliko godina samo eskalirali. U njima Hrvatska, koliko god na, s pravne i diplomatske tačke gledišta, diskutabilan način, drži svoju stranu i zastupa svoj interes.

I to je potpuno očekivano, kao i, ruku na srce, ponašanje sa posve dvostrukim aršinima. U svoj ovoj zbrci, nije bazični problem taj šta rade hrvatski zvaničnici u čijem su djelokrugu spoljni poslovi, već kako se to ponašaju njihove crnogorske kolege.

Ministar Ibrahimović dolazi iz partije koja je samu sebe ocijenila kao „garanciju da Crna Gora neće biti dio ‘srpskog sveta’ „. Sa druge strane, već uveliko pokazuje povlađujuće, skoro pa opasne ustupke prema susjednoj nam Hrvatskoj, i to u stvarima koje su od vitalnog značaja za Crnu Goru i njen teritorijalni integritet.

Odbijanjem da Miodrag Lekić, političar i diplomata sa višedecenijskim iskustvom, bude u komisiji koja bi se bavila pitanjima razgraničenja Crne Gore i Hrvatske, kao i izmještanjem Škole diplomatije iz Berana na Cetinje Ibrahimović je pokazao da mu, uprkos teatralnim izjavama, nisu ni interesi niti istorija Crne Gore na prvom mjestu. A ne smeta mu da iz budžeta iste te Crne Gore prima ministarsku platu i uživa beneficije koje manjina.

Da li je sve ovo uticalo na to da se Ibrahimović proglasi „evropskim ministrom godine“, a da mu to zvučno odlikovanje dodijeli upravo bivši premijer Hrvatske Mesić? I da li bi, zbog potencijalne pozadine ovog odlikovanja, bolje i svrsishodnije bilo da se čin otvoreno nazvao „hrvatski ministar godine“? Jer, zaista, slabo ko je za Hrvatsku toliko uradio kao što to planira Ibrahimović. Savjetnik Krivokapić mora da je ponosan.