Ostavština pronađena u Futogu i Beočinu, gdje je Veseljko Radumil živio posljednjih deset godina, oživjela je sjećanje na ovog stvaraoca.
Gradiška – Knjiga „Nemir snova i uspomena” Veseljka Vese Radumila, pjesnika tragične sudbine, logoraša u Drugom svjetskom ratu, rođenog u potkozarskom selu Mašići 1931. godine, poratnog učitelja i psihologa, objavljena je četiri i po decenije nakon njegove smrti. Izdavač je „Kulturni centar” Gradiška. To je pjesnička ostavština pronađena u Futogu i Beočinu, gdje je Radumilo živio posljednjih deset godina. Prvu knjigu „Lirika” objavio je u Banjaluci 1955. godine (Glas), a drugu „Otvorena vrata” (Veselin Masleša) 1965. godine u Sarajevu. Gradiška „Prosveta” je 2003. godine, posthumno, objavila knjigu „Daleko od ljubavi i grijeha”, koju je priredio Milutin Vujić.
– Radumilova lirika sjete, pomiješana s jezom, stravom, bezdanom, tužbalicom i tugom, kako je to u „Književnim novinama” u Beogradu, povodom knjige „Otvorena vrata”, napisao Borivoje Marković, zastupljena je u zbornicima i pjesničkim zbirkama Kozare.
Kao začetnika novog, modernog pjesničkog stila Radumila je prepoznao Mak Dizdar, poznati pjesnik koji je o njemu pisao kao predstavniku novog, modernog pjesničkog kruga u Bosni i Hercegovini.
– Sanjao je rat i logore. Poslije buđenja, uzimao je papir i olovku, i na krevetu, skrštenih nogu, smoren od dubokog i teškog sna u koji se pretočila java, pisao poeziju. Bile su to tužne i potresne, autentične i suptilne, autobiografske i duboko proživljene pjesme – govorio je Jovo Obradović, Radumilov vršnjak iz iste klupe u Učiteljskoj školi u Banjaluci.
– Buncanje, skrivanje ispod pokrivača, plakanje i čupanje svoje kose uz glasne krike, trajali su sve dok se, u internatu Učiteljske škole u gradu na Vrbasu, iz dubokog sna, kao smrtnog ropca, ne probudi đak Veseljko Radumilo iz Mašića, lijevčanskog sela, stradalničkog u Drugom svjetskom ratu, čija je i on žrtva – objašnjavao je Obradović okolnosti u kojima su nastajale njegove pjesme.
Radumilova literarna ostavština koju je Cvjetko Bulović, književnik i hroničar Kozare, godinama čuvao, a pred smrt ustupio Narodnoj biblioteci „Jovan Dučić” u Gradišci, izgorela je u tragičnom požaru. Sve do sada vjerovalo se da je time zauvijek izgubljen pjesnički trag Veseljka Radumila. Međutim, angažovanjem porodice i prijatelja, pronađena je obimna pjesnička ostavština, čiji je izbor objavljen u knjizi „Nemir snova i uspomena”, koja je nedavno predstavljena u pjesnikovom rodnom kraju.
– To je lirski povratak u zavičaj zaboravljenog pjesnika, koji je ostavio dubok trag u poeziji, čiji su stihovi u dosluhu sa poezijom Vaska Pope, Momčila Nastasijevića, Miodraga Pavlovića, Ivana Gorana Kovačića, Miloša Crnjanskog i Branka Miljkovića – rečeno je na promociji knjige koja je pobudila veliko interesovanje.
– Poezija, hermetičnog i eliptičnog stiha, odjek je duše Veseljka Radumila koja nije imala vremena da upozna djetinjstvo, da uživa u njegovim plavetnilima i radostima, pjesnika čiji je život obojen nemirima, slutnjama, dramatičnim sjećanjima na prošlost, na ranjeno djetinjstvo – napisao je u predgovoru knjige profesor Dario Gvozden.
Mr Sanja Subotić Cumbo, jedan od priređivača knjige „Nemir snova i uspomena”, navodi da je Radumilo pisao poeziju koja je slavila život, iscrtavala ožiljke i nezacijeljene rane.
– Veseljko je strah, patnju, očaj, bol ali i nadu pretočio u riječi, u stihove, pjesme, u poeme i knjige kao jedinstveno svjedočanstvo o vremenu rata i svome djetinjstvu omeđenom logorskom žicom – zaključila je Sanja Subotić Cumbo.
Branko Petričević, književnik iz Beočina, na oproštaju od pjesnika Veseljka Radumila, 12. oktobra 1981. godine, kazao je:
– Umro je pjesnik, humanista i veliki čovjek, do posljednjeg momenta neshvaćen u maloj sredini, u koju ga je donio vihor života. Umro je pjesnik, logoraš Jastrebarskog, koji je svoje djetinjstvo položio u temelj domovine i slobode da bi ga druga djeca imala.
(POLITIKA)
