HRVATSKA SVE „ZAKUVAVA“, SRBI I CRNOGORCI SU JEDAN NAROD: Analitičari o „hibridnom ratu“ protiv Srbije

Predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, izjavio je da Srbija neće zaustavljati Crnu Goru na putu ka EU, uz ocjenu da se vodi „hibridni rat“ protiv Srbije u dijelu crnogorske javnosti. Povodom ovih izjava, razgovarali smo sa Dragoslavom Bokanom i Vladislavom Dajkovićem koji su komentarisali ovaj, negativan narativ prema Srbiji.

Na ovu temu, publicista i književnik Dragoslav Bokan rekao je da napadi iz Crne Gore traju dugo.

Još od trenutka početka raspada Jugoslavije kreću prvo lavež, onda grmljavina, a potom i konkretni napadi, uz poneke oružane sile iz Zagreba, Ljubljane, Sarajeva, Titograda (kako ja volim da ga zovem) i to je nešto što je redovno stanje više od 30 godina.

Mijenjaju se samo nosioci, ponekad ton ili vrsta napada, ali oni ostaju njihova karakteristika – da Srbi, šta god uradili, uvijek bivaju optuženi da kvare odnose u regiji, da su zavjereni protiv legalno odabrane vlasti… znači radio ne radio, svira nam radio.

Srbi su krivi za sve, to je ono što spaja te napade. Naravno, ima i krvavijih, hladnijih varijanti, ali je svaka vođena mržnjom i ludačkom idejom da ne postoje dobri i loši ljudi ili greške i ispravna rješenja, već postoje zli Srbi i Beograd koji je centar zla, kao nekakav grad Betmena u kojem ljudi nisu obični građani nego su zavjerenici koji umiru od sreće ako se nešto loše desi nekom u regiji.

To je jedan koncept koji se vrti već duže vrijeme – rekao je Dragoslav Bokan za „Novosti“.

Međutim, dodao je da su i Crnogorci izloženi tom hibridnom ratu, ali ne iz Beograda, „što oni pokušavaju lažno i neargumentovano da iznesu“, već iz Zagreba.

Zagreb koristi sve metode hibridnog, asimetričnog rata, napad koji je najbolja odbrana i neprestano sistemski napada i koristi Crnu Goru. Još od vremena Lore i Dubrovnika do danas, Crna Gora se izlaže uticaju ucjenjivačke strategije Hrvatske, u kojoj je Crna Gora kriva za sve u odnosima s Hrvatskom.

Znači nema nikakve hrvatske krivice zbog HDZ-a i ustaštva, nikakve krivice zbog agresivne, šovinističke, srbofobne politike, već isključivo postoji samo i jedino krivica, navodna krivica, Crne Gore. I iživljavanje hrvatskog rukovodstva nad rukovodstvom crnogorske države. I to se paralelno dešava sa ovim kod nas, što čini da stvar izgleda mnogo gore.

Ne samo što mi ne učestvujemo u hibridnom ratu protiv Crne Gore već i Crna Gora prihvata rat protiv Srbije i te hrvatske ideje ubacivanja Crne Gore u redove borbe protiv Srbije. I ovo je luđe nego bilo gdje drugo, jer u Crnoj Gori živi toliki broj Srba!

Ne samo oni koji se nominalno izjašnjavaju kao Srbi, već i oni koji to jesu, a da iz raznih razloga, straha ili koristi izbjegavaju to da kažu. Zastaju na tome da govore srpskim jezikom, ali ne zakoračuju dalje od toga.

Sve to je nevjerovatno komplikovana, lavirintna priča. Zagreb tjera zvaničnu Podgoricu da uđe u rat sa Srbijom, a da istovremeno navodi da su Srbi krivi za taj sukob koji isključivo potiče iz Zagreba i Podgorice. To je jedan cirkus u kojem se žrtve genocida pravdaju da nisu počinioci genocida, neprestano i uvijek iznova – pojasnio je Bokan.
Dragoslav Bokan dodaje da ne treba da se plašimo termina „hibridni rat“.

On hoće na moderan način da poruči da je riječ o nečemu što nije vidljivo. Da nije riječ o iskeženim zubima i ispruženom oružju, da nema vatre ni vatrometa iznad bojišta, nego da je riječ o svemu što čini rat bez pucnjave i fizičkih žrtava.

A sve ostalo postoji. U tom smislu, to je rat bez rata. Ali Srbija nema razloga da bude zabrinuta jer smo to imali ’91, ’95, ’98, ’99, 2000, 2001, 2003, 2004, 2006, 2008. godine i sad kako idemo od tih nekih čudnih godina na ovamo, vidimo da je to redovno stanje. Napad, mržnja, podmetanja, laži, omalovažavanja, prebacivanja krivice na žrtvu… to je jedna tehnika koja ne mijenja pravac djelovanja prema Beogradu još od davnih dana, onih kad smo bili svi zajedno.

Promjene nema. Još je Tito ostavio logiku da je Beograd bez Titovog „jugoslavenstva“ neprijateljski grad za sve narode i republike bivše SFRJ i to je teza. I ta teza organizovanog linča svih protiv Srbije, Srba i srpskog glavnog grada, Beograda je nešto što ne popušta već 40 godina – kazao je Bokan.

Dodao je da „ovakvo stanje odgovara svakom protivniku Srbije, a posebno neprijatelju Srbije“.

To je kao da pitamo kome odgovara stradanje njegovog neprijatelja. Oni su nas definisali kao neprijatelja još davnih dana. Neko 1918, neko 1941, neko 1945, da ne nabrajamo sad sve te godine. Npr. Evropska unija je naš neprijatelj, a ti neprijatelji imaju razne podržavaoce, razne mentore, recimo London kao sistemski centar svih napada i mržnje, onda Berlin kao evropski centar mržnje prema Srbima, i u Prvom i u Drugom svjetskom ratu, i tokom raspada Jugoslavije i evo do danas.

Tu se povremeno uključuje i Brisel i drugi centri. Jer postavljena je teza da je za raspad Jugoslavije kriva Srbija koja je jedina zapravo pokušavala da očuva tu zajednicu kako-tako da bi spasila srpski narod koji je bio naseljen u svim dijelovima Jugoslavije. Znači, Srbi su krivi za sve.

Svaki napad na Srbiju potiče iz iste vreće koja kaže da su Srbi zli, da je Srbija centar zla i da nas treba uništiti. Ta teza je napravljena još kad je pokrenuto bombardovanje Jugoslavije, a i ranije. A to bombardovanje je opet bilo bombardovanje srpskog naroda.

Čak i onda kad su bombardovali Srbiju i Crnu Goru, oni su 99 posto tih napada usmjerili protiv Srbije, a ne protiv Crne Gore. Znači, to je cijela tajna – odreci se Srbije i dobićeš nagradu. Prodaj vjeru za večeru i naješćeš se i nećeš imati nikakve probleme. I ta ucjenjivačka formula sve vrijeme stoji iznad naše sudbine. I upravo ta politika je kod Podgorice podgrijala novi Titograd koji radi isto ono što je pristajao da radi i u vrijeme Tita…

A pitanje je koliko je nekom političaru u Crnoj Gori važno da ne izgubi Pećku patrijaršiju i Kosovo i Metohiju koji zadiru i na teritoriju njihove državne i nacionalne istorije, a koliko da dobiju pohvalu i nagradu jer su još jednom šutnuli Srbiju ispod pojasa – upitao je Bokan.

Upravo je Vladislav Dajković, naš sljedeći sagovornik, pokušao da odgovori na Bokanovo pitanje.

Pitanje odnosa Srba u Crnoj Gori prema Pećkoj patrijaršiji i Kosovu i Metohiji je pitanje koje ni ne treba postavljati. Svaki Srbin iz Crne Gore, kao i onaj pravi Crnogorac, nosi Pećku patrijaršiju u srcu. Ne zaboravite da su srpska i crnogorska vojska zajedno oslobodile Kosovo i Metohiju 1912. godine, a da je crnogorska vojska pod komandom kralja Nikole oslobodila Peć, Dečane i Đakovicu.

Peć je nakon toga i formalno ušla u sastav Kraljevine Crne Gore i kao takva ostala sve do 1918. godine. Samim tim je neshvatljiva i odluka crnogorskih vlasti da 2008. godine priznaju takozvano Kosovo – rekao je Dajković.

Dajković je potom istakao da se u Crnoj Gori godinama vodi organizovana kampanja protiv Srbije i predsjednika Aleksandra Vučića, ističući da je kritika legitimna, ali da satanizacija Srbije nije.

Kada se iz Crne Gore, preko dijela vlasti, medija i takozvanog građanskog sektora, godinama širi mržnja prema Srbiji, Srbima i predsjedniku Aleksandru Vučiću, onda to više nije obična kritika, već dobro organizovan politički obrazac. Zato „hibridni rat“ koji se vodi protiv Srbije može biti i bezbjednosna prijetnja. Posebno kad se napadi ne vode samo protiv jednog političara, već protiv prava Srbije da bude jaka, samostalna i poštovana.

Kritika je kad nekome zamjerate konkretnu politiku. Politički napad je kad Srbiju predstavljate kao opasnost, kad Vučića dočekujete s mržnjom, kad srpski narod u Crnoj Gori tretirate kao remetilački faktor, a svaku vezu s Beogradom kao „maligni uticaj“. Granica je jasna: kritika je legitimna, ali satanizacija Srbije nije.

Nije normalno da su nekima dobrodošli svi ambasadori, svi centri moći i svi tuđi interesi, ali im smeta predsjednik Srbije, države s kojom dijelimo krv, porodice, istoriju, vjeru i sudbinu – jasan je Dajković.

Na kraju je otkrio da stanje na terenu pokazuje ljubav i poštovanje između Srbije i Crne Gore.

Što se tiče građana Crne Gore i građana Srbije, lično mislim da smo mi jedan te isti narod, iako se manjina koncentrisana oko politike Mila Đukanovića i tzv. Cetinja svim silama trudi da napravi otklon i distancu od Srbije i da pokaže da oni mogu da budu sve osim Srbi. Međutim, stanje na terenu je takvo da je odnos između ljudi, Srba i Crnogoraca na visokom nivou.

Mnogi ljudi u Crnoj Gori imaju rodbinu u Srbiji i obrnuto, i to su neke višestoljetne veze koje je nemoguće raskinuti. Iako, s druge strane, zvanična politika Crne Gore proteklih 20-ak godina, i za vrijeme Mila Đukanovića i za vrijeme ovih novih, daje sve od sebe da od Srbije stvori neprijatelja, što im, srećom, ne polazi za rukom – zaključio je Dajković.

Dragoslav Bokan se osvrnuo i na učestale napade na Srpsku pravoslavnu crkvu kao dio napada na Srbiju.

Sve do 80-ih godina prošlog vijeka jedini politički oblik odnosa prema SPC bila je mržnja. Nije postojala mogućnost da se neko bavi politikom u SFRJ, a da jedna od tačaka njegove političke agende ne bude otvorena, ljudožderska mržnja prema hrišćanstvu, posebno pravoslavlju, a naročito prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi.

To je bila norma. I maltretiranje sveštenika, i ismijavanje svešteničke djece, pritisci na srpskog patrijarha, potcjenjivanje religioznih ljudi, teza da ako vjerujete u Boga ne možete da budete u skladu sa naukom…

U međuvremenu se stvar mijenjala, srpski narod je dobio pravo glasa po tom pitanju, on je počeo da štiti svoju crkvu, da odlazi na liturgije, da poštuje arhijereje i patrijarha, da se interesuje za istoriju svoje crkve i to je urodilo time da je danas veliki broj političkih partija i glasača na strani SPC i na strani otvorene i slobodne vjere u Boga. Mi smo sad većina, a nekad smo bili manjina…

Pavle Grbović i njemu slični bili su većina koja je u svojim rukama držala sredstva prinude, maltretiranja i kažnjavanja svih nas. Sad se stvar okrenula, on postaje izuzetak od pravila Srbije kao pravoslavne zemlje i on sada podseća sve nas na to kako je bilo i kako bi bilo ukoliko bi takvi likovi došli, ne daj Bože, na vlast u Srbiji i kako bi mi, vjernici SPC, prošli u tom slučaju – upozorio je Bokan.

(NOVOSTI)