Kontroverzne izjave Danice Vučenić ponovo u fokusu javnosti

Snimak iz ranijeg javnog nastupa novinarke Danica Vučenić u emisiji „Da sam ja neko” potvrda je stavova koji se danas predstavljaju kao borba za slobodu govora i da je u stvari dio šireg političkog narativa usmjerenog protiv ključnih državnih i nacionalnih pozicija Srbije.

U video snimku koji se pojavio u javnosti, Vučenićeva govori o odnosu većine građana Srbije prema Kosovu i Metohiji, uz ocjenu da je problem u tome što tri četvrtine zemlje misli da je Kosovo dio Srbije. „To ti je naše društvo. Dakle, da tri četvrtine zemlje misli da je Kosovo dio Srbije, da će Kosovo da se vrati, da, ne znam, zapomaže na svakom… na svakom planu oko Kosova i tako dalje”, rekla je Vučenićeva.

Ova njena izjava, kako se navodi, predstavlja primjer političkog obrasca koji je i prije studentskih protesta postojao u krugovima bliskim današnjoj blokaderskoj sceni. Osporavanje državne politike Srbije prema Kosovu i Metohiji, relativizacija većinskog raspoloženja građana i predstavljanje nacionalnog stava kao retrogradnog.

Vučenićeva je u istoj emisiji govorila i o Srebrenici, navodeći da se 2006. godine, kako tvrdi, moglo bez problema govoriti ono što danas izaziva oštre reakcije. „Pazi pritom, 2006, to baš pričam s mojom drugaricom Vesna Mališić, stalno raspredamo, 2006. godine smo mi mogli da kažemo bez problema ‘genocid u Srebrenici’. Ili da Kosovo ima neku nezavisnost, nezavisno od Srbije”, navela je ona.

U nastavku je ocijenila da je, po njenom mišljenju, u Srbiji nazadovala sloboda govora.

„Danas kad kažeš ‘genocid u Srebrenici’, ti odmah dobiješ naslovne strane. Dakle, nama je nazadovala i sloboda govora”, rekla je Vučenićeva. Ove izjave sada, kako se navodi, dobijaju novi politički kontekst, jer se uklapaju u tezu da dio javnih aktera koji danas podržavaju blokade nije tek naknadno radikalizovao stavove, već je i godinama ranije nastupao sa pozicija koje su u suprotnosti sa osnovnim državnim interesima Srbije.

Za kritičare takvog pristupa, sporno nije pravo na mišljenje, već činjenica da se zahtjevi za priznanje kosovske nezavisnosti i nametanje kolektivne krivice srpskom narodu predstavljaju kao mjerilo građanske hrabrosti, dok se većinski stav građana Srbije tretira kao društveni problem.