– Prvorangirano idejno rješenje predstavlja najcjelovitiji i umjetnički najuspjeliji odgovor na zadatak konkursa, ostvarujući izuzetno uravnotežen odnos između memorijalne funkcije spomenika, savremenog skulptorskog izraza i karaktera ličnosti kojoj je posvećen, izvod je iz obrazloženja Komisije koja je vredovala 27 radova prispjelih na Konkurs za izradu idejnog skulptorskog rješenja spomen obilježja Petru II Petroviću Njegošu koje će biti postavljeno u parku kod Doma revolucije, koji će, možda nositi naziv Trg pjesnika. Autor prvorangiranog rada je Igor Đorđević, vajar iz Beograda, koji je autor većeg broja spomeničkih rješenja, dok značajan dio njegovog profesionalnog angažmana čine konzervatorsko-restauratorski radovi na umjetničkim djelima i arhitektonskom nasleđu od nacionalnog značaja. Od 2013. godine ima status samostalnog umjetnika. – Predstoji mnogo truda i odgovornosti, ali i zadovoljstva koje donosi nastanak jednog ovakvog dela, kazao je za portal RTV Nikšić Igor Đorđević.
Sa kojom emocijom ste doživjeli informaciju da je Vaš rad pobjednik Konkursa za izradu idejnog skulptorskog rješenja spomen obilježja Petru II Petroviću Njegošu među 27 autora od koji su neki veoma afirmisani?
Informaciju da je moj rad pobedio na Konkursu za izradu idejnog skulptorskog rešenja spomen-obeležja Petru II Petroviću Njegošu doživeo sam sa velikom radošću, ali i iznenađenjem, naročito kada sam saznao koliko je kvalitetnih autora učestvovalo na konkursu. Velika je čast kada vaš rad bude izabran među tolikim brojem pristiglih rešenja, ali istovremeno i velika obaveza da se ideja sprovede do kraja i opravda ukazano poverenje. Ovom prilikom čestitao bih svim kolegama na učešću, kao i dobitnicima nagrada i priznanja.
Da li ste u obrazloženju Komisije pronašli svoju priču, ili ste u tom čitanju otkrili neki novi pasus?
Komisija je veoma precizno i sažeto prepoznala i obrazložila osnovnu ideju i koncepciju mog rešenja. Drago mi je što su u njemu prepoznate vrednosti koje sam nastojao da prenesem kroz skulpturu i način na koji sam zamislio prikaz Njegoša. Zahvalan sam Komisiji na tome, kao i na celokupnom profesionalnom pristupu tokom konkursa.
Da li ste ispunjavajući “zadatak” Konkursa žrtvovali neku viziju s obzirom da umjetnik ne radi da bi se dopao, već da bi se izrazio?
Kada je reč o javnom spomeniku, umetnik uvek nastoji da pronađe ravnotežu između ličnog umetničkog izraza i funkcije koju spomenik treba da ispuni u javnom prostoru. A kada govorimo o Njegošu, jednom od najznačajnijih ličnosti naše kulture i istorije, pristup mora biti posebno odgovoran, promišljen i ispunjen poštovanjem. Ukoliko je bilo odricanja od pojedinih autorskih zamisli, ono je bilo u službi celine i sa jasnim razlogom.
Osjećate li da će Vaša skulptura biti u saglasju sa prostorom gdje će biti postavljana i, što je važnije, sa Nikšićanima kojima bi trebalo da bude dio svakodnevice?
Za skulpturu u javnom prostoru, a naročito za spomeničku skulpturu, od izuzetne je važnosti da bude u skladu sa ambijentom u kojem se nalazi. Jedno od polazišta u radu bilo mi je upravo arhitektonsko rešenje prostora i način na koji spomenik može da se uklopi u njega, da ostvari prirodnu komunikaciju sa okruženjem i građanima, a da pritom ne izgubi sopstvenu umetničku snagu i poruku koju nosi. Ipak, najvažniji će biti odnos koji Nikšićani uspostave sa spomenikom. Verujem da će on, u tom smislu, opravdati očekivanja i postati deo svakodnevnog života grada.
Sada slijedi materijalizacija ideje. Da li već vidite Vašeg Njegoša na Trgu pjesnika u Nikšiću, ili je i za Vas to period neizvjesnosti, iščekivanja i bojazni?
Da, vidim ga. Od te slike sve i počinje. Međutim, sada sledi period intenzivnog rada, a svaki stvaralački proces je živ i nepredvidiv, ispunjen podjednako strepnjama i velikim radostima. Predstoji mnogo truda i odgovornosti, ali i zadovoljstva koje donosi nastanak jednog ovakvog dela. Sa velikim nestrpljenjem očekujem početak realizacije i priliku da stvorim Njegoša dostojnog njegovog značaja, ali i grada u kojem će trajno živeti.
(Sonja Vujadinović/RTNK)
