Tužilaštvo pokazalo znake života: Ipak će provjeriti ima li korupcije u tenderu za aerodrome

Poslije dužeg perioda institucionalne tišine u kojoj je djelovalo da je u stanju dubokog zimskog sna bez namjere buđenja, Tužilaštvo Crne Gore je iznenada pokazalo znakove života. Stručnjaci za javnu upravu još nijesu sigurni da li je riječ o refleksu, spazmu ili početku oporavka, ali saglasni su u jednom — „nešto se pomjerilo”.

Do ovog gotovo medicinskog događaja došlo je nakon višednevnih apela iz Skupštine Crne Gore da se konačno provjere sumnje u korupciju u velikim privatizacionim i koncesionim procesima, među kojima je i višegodišnja saga oko koncesije za crnogorske aerodrome.

Prvi znak da se nešto dešava zabilježen je kada je, prema nezvaničnim informacijama, u tužilaštvu upaljeno svjetlo u kancelariji u kojoj se inače čuvaju predmeti iz „osjetljive faze čekanja”.

U političkom smislu, detonator je bio nastup Milan Knežević, koji je iz parlamenta zatražio da se ispita da li je u procesu koncesije aerodroma bilo elemenata korupcije, uz poruku da „ne može biti normalno da se milijarde pominju, a da niko ne pita ništa”.

Knežević je, u svom prepoznatljivom tonu, poručio da Crna Gora ne može biti država u kojoj se veliki poslovi završavaju, a da se istovremeno niko ne sjeća kako su počeli — niti ko ih je potpisao, niti ko ih je zaboravio.

Na istu temu ranije je reagovao i bivši premijer Dritan Abazović, koji je upozoravao da su veliki infrastrukturni poslovi „previše skupi da bi bili nevidljivi”, te da se ne može graditi evropska država na principu „vidjećemo, pa ćemo zaboraviti”.

Nakon ovih javnih pritisaka, Tužilaštvo je, prema informacijama iz sistema koji inače rijetko daje signale, „formiralo predmet” i „započelo prikupljanje obavještenja”. To je u pravosudnom rječniku ekvivalent situaciji u kojoj se pacijent nakon višemjesečne kome prvi put pomjeri prst.

Pravni eksperti, međutim, upozoravaju da ovaj refleks ne treba preuranjeno tumačiti kao oporavak. „To što je neko otvorio fasciklu ne znači da će pročitati šta u njoj piše”, navodi jedan sagovornik koji je želio da ostane anoniman, najvjerovatnije iz preventivnih razloga.

Slučaj koncesije aerodroma već godinama je predmet političkih optužbi, ali i institucionalnog strpljenja koje je u javnosti odavno prepoznato kao najdugotrajniji resurs u Crnoj Gori — dugotrajniji čak i od samih koncesionih ugovora.

Za to vrijeme, građani su navikli da se svaka ozbiljna sumnja u korupciju kreće istom putanjom: prvo Skupština, zatim mediji, potom kratki talas nade, i na kraju — institucionalna tišina koja traje dovoljno dugo da se zaboravi početak priče.

Ovoga puta, međutim, scenario je narušen.

Jer Tužilaštvo je, kako stvari stoje, trepnulo.

A u crnogorskom pravosuđu, gdje se i minimalni pokret tumači kao istorijski događaj, to se već vodi kao „otvaranje nove faze”.

Da li je riječ o početku ozbiljne istrage ili samo o refleksu na pojačanu političku buku iz Skupštine, ostaje da se vidi. Ali jedno je sigurno — u sistemu u kojem je tišina bila standard, i šum je već vijest.