Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić gostovao je u emisiji „U srijedu sa Bojanom Bilbijom“ na Radio Beogradu, gdje je govorio o najvažnijim izazovima pred Srbijom, situaciji u regionu i aktuelnim svjetskim političkim kretanjima.
Tokom razgovora, Vučić je istakao da se Srbija suočava sa brojnim unutrašnjim i spoljnopolitičkim izazovima, kao i da savremene komunikacije i društvene mreže značajno utiču na politički diskurs i način na koji se informacije plasiraju javnosti.
Govoreći o društvenim mrežama, predsjednik je ocijenio da su one promijenile način političke komunikacije.
„Ovo je višeslojno, ukoliko želite da ga na ozbiljan način analizirate. Govorio sam ono što mislim i ono što je bila politika Srpske napredne stranke i ponosan sam na to. Drugačije je vrijeme danas, moramo da razumijemo naše protivnike, bar donekle“, rekao je Vučić.
Dodao je da današnji politički ambijent zahtijeva kratke i atraktivne poruke.
„Danas, u eri društvenih mreža, politički protivnici ako vas ne nazovu zlikovcem ili opsuju, ne mogu da privuku pažnju. Na društvenim mrežama je 87–88 odsto građana. Svi ti ljudi žele da vide nešto kratko i atraktivno, ne žele da se udubljuju“, naveo je predsjednik.
On je ocijenio da mali broj ljudi danas čita knjige i detaljnije se informiše.
„Ljudi traže ozbiljnost i posvećenost. Rekao sam to što sam mislio i niko ih nikad nije dirao. Ne mogu da razumijem kada kažu da nekoga treba tuširati osiromašenim uranijumom“, rekao je Vučić.
Govoreći o incidentu u Frankfurtu, predsjednik je kazao da je šokiran reakcijama.
„Niko nije reagovao, niko nije pomogao tom čovjeku. Niko nije rekao ‘pustite tog čovjeka’, ima pravo da pita. To je prva šokantna stvar. Druga još gora je da gotovo niko nije osudio taj jezivi napad“, rekao je Vučić.
On je dodao da su reakcije nakon incidenta bile neadekvatne i da, kako je naveo, izostaje empatija prema žrtvi.
„Niko nije rekao da mu je žao tog čovjeka, njegove porodice, niko da mu se izvini. Oni žale sebe, a ne tog čovjeka“, kazao je predsjednik.
Govoreći o političkim etiketama i terminima u javnom prostoru, Vučić je naveo i primjer nastanka izraza „ćaci“.
„Znate kako je nastao ‘ćaci’. Po nalogu Marije Vasić, koja je rekla: ‘Izmislite nešto da oni ispadnu nepismeni, a mi elita’“, rekao je Vučić.
Vraćajući se na 2008, Vučić kaže:
„Ja sam se spremao da vodim zemlju. To nije isto kao biti opozicioni lider“.
„Tada je bio skup, koji smo najavili kao i obično, naša želja je bila da poslije skupa na Trgu Republike da prođemo preko Makedonske i RTS-a do Predsjedništva. Međutim, kada smo krenuli, rekli su da će nas zaustaviti. Na Trgu smo imali problem sa skupinama ljudi koji su tražili incidente. Ja sam se posvađao s jednim od njih, ja sam im rekao ‘Šta hoćeš bre ti’. Oni su otišli, nosili su kamenice. Rekli su mi tada da policija dolazi i da hoće da napada ljude. Ja sam potrčao naprijed, na 40 metara od Doma omladine žestoko su nas napale brigade. Sa mnom je ostao samo Slaviša Kokeza. Ja sam imao šest masnica od pendreka, a on je bio teško povrijeđen. Ja sam bio bezobrazan, kad su me udarili prvi ili drugi put, odgovarao sam brutalno policajcima, što nisam smio da radim. Jesu oni mene prvi udarili, nisam smio da ih vrijeđam i govorim da skinu uniformu. Nije da makar malim dijelom nema moje krivice. Vodio sam računa, nisam ih ni dodirnuo. Problem je bio što oni nama nisu dali jednu jedinu šetnju“.
„2014. kada smo donosili teške mjere, to smo morali da držimo na niskom nivou tri godine da bismo zemlju izvukli. Tada smo bili srednje visoko zadužena zemlja, a danas smo nisko zadužena zemlja. Za to vam je potrebna hrabrost, promisao, borba za nešto što vidite u budućnosti. Oni su živjeli od izbora do izbora, od kombinacije do kombinacije. Važno je da imaš legitimitet, većinu u narodu, a ne jednog ili dva poslanika više“.
„Ne možete mržnjom da dobijete većinu. Na skup 27. juna dovodićemo djecu, da se igraju, da dovedemo ponija ako je u skladu sa zakonom. Pozvaćemo da dođe svako, da čuju neku lijepu poruku. Nećemo da pljujemo nikog“.
„Moje pitanje je, kad ste se iživjeli na tim traktorima, što niste ušli u Pionirski park? Lako je razbiti šolju, ali kad neko uzvraća, nije lako. Biće tolika razlika (na izborima) da neće moći da kažu da su pokradeni. Izbori će biti za nekoliko mjeseci, da li za tri ili četiri, to je tehničko pitanje“.
„Učim do 4, 5 ujutru, treba da polažem ispit, a oni kažu ajde na Terazije da slušamo Leku ili Jokanovića. Ja bih im uvijek odbrusio. I dobijem desetku na Ustavnom pravu. Nisam bio za Miloševića“.
„Ja ovu djecu uopšte ne krivim, nego one mnogo starije, naše političke protivnike, koji su htjeli da iskoriste ove mlade ljude. Sad su im se oni izmigoljili. Sad su im arogantni. I jesu u pravu, jer mladost nosi aroganciju, ali nosi i čistotu i energiju“.
„Ispričaću vam kako je spriječena revolucija. U jednom trenutku vidim da sve ide naopako, kažem da ja više ne mogu da glumim budalu. Osjećao sam da se iza svega krije veliki politički pokret koji bi da sruši državu. Savjetnici su mi govorili da budem fin. Morao sam nekog politički da napadnem, a oni mi kažu ‘nemoj, podilazi im'“.
„Čudno veče je bilo 12. februara u Predsjedništvu, bio je jedan profesor, bilo je mlađih ljudi, boraca, prvoboraca… Dogovorili smo se kakav će da bude otpor. Miloš Vučević je bio jedini od poznatih javnosti. Te noći smo donijeli odluku da se suprotstavimo i borimo. Izvukli smo zemlju kao Feniks iz pepela. Radili smo pošteno“.
„Njihova najveća popularnost nije bila 15. marta već nekoliko nedjelja ranije. Četiri od pet glavnih policijskih jedinica je bilo na njihovoj strani. Sve osim one koju vodi Repac. Sve smo znali, ali smo bili spremni da se borimo. Polako smo podizali svijest kod ljudi šta se dešava. Tada dolazi laž o zvučnom topu, najjezivija laž uz onu o dječaku iz Valjeva. Te laži trebalo je da izazovu krvoproliće u Srbiji. Rusi dokazali da se to nije dogodilo“.
„Pomilovaću djevojčicu s Novog Beograda. Divno čeljade, dijete pokušalo da se ubije. Samo je pokušala da pobjegne“.
„Nisu htjeli da puste policiju da izvrše uviđaj poslije ubistva Milice Živković. Nisu krivi mladi ljudi, već Đokić i političari koji bi da se dokopaju vlasti“.
Govoreći o ubistvu na Senjaku, Vučić kaže:
„Neka se dogovore da li ja nekog štitim ili ne štitim. To je veoma, veoma težak slučaj. Jeziv slučaj, koji je našoj državi nanio ogromnu štetu zbog lica koja su imala ili imaju veze s policijom. Biće kako sudovi kažu. Samo su oni mjerodavni. Niti spadam u one koji će da vode hajku protiv Milića niti u one koji će da ga štite“.
„Prosječna plata u martu bila je 1.037 evra i bila je najveća u regionu Zapadnog Balkana, a penzija 56 hiljada i nešto. Biće penzioneri ubrzo obradovani. Biće im značajno povećanje penzija, gledaćemo da ne bude 1. januara, već ranije, biće još toga za penzionere u tom paketu“.
O kandidaturi za premijera, rekao je:
„Razmišljamo o tome svaki dan. Imaćemo i večeras važan sastanak“.
„Planiram da podnesem ostavku“, rekao je Vučić, a na pitanje da li će to biti za tri, četiri mjeseca, dodao je:
„Možda i ranije… Počeo sam da pakujem knjige u Predsjedništvu. Pokloniću 1.200 knjiga koje sam dobio tokom predsjedničkog mandata nekoj instituciji“.
O pojasu Presvete Bogorodice:
„Bilo je mnogo ljudi iz Beograda, ali i mnogo ljudi iz Republike Srpske, Crne Gore… Kad sam razgovarao s ocem Jefremom, rekao mi je ‘Promijeniće se stvari’, a ja sam mu rekao da vjerujem u Boga, ali da neke stvari moram racionalno da sagledavam. Svetinja se ne plaća, ne može da se kupi. Za mene je uticaj taj mir, želja i nada s kojima su ljudi čekali u redu“.
„Više smo u posljednjih 14, 15 godina uložili u Hram Svetog Save nego što je uloženo u prethodnih 100 godina. Nije isto podići betonske stubove ili one mozaike. Ponosan sam na to“.
