Piše Emilo Labudović
„Vijesti“ su (a ko bi drugi) objavile: Tivat se, ipak, odbranio. I ne samo odbranio već i energično odbacio neprijateljske snage tamo otkud su došle. A došle su odakle su odvajkada dolazile, sa fronta kojim je Crna Gora opkoljena kao nekad Staljingrad.
Nakon što je akcija „državni udar“ doživjela fijasko i nakon što su stratezi (djelimično) doživjeli kontraudar, „neprijatelj“ je promjenio taktiku i opredijelio se da, za početak, izvede – desant na Tivat. A Tivat je toga dana bio politički i svaki drugi epicentar ne samo Crne Gore već i vascijele Evrope.
Uvidjevši da gerijatrija koja je onomad „jurnula“ na Crnu Goru nije kadra da udari (tim prije što je oružje završilo u jezeru), „neprijatelj“ je pojačao snage – svih 87 jurišnika, a sve krimos do krimosa, nabildovani, našarani i sa podebljim dosijeima nasrnuli su svom snagom. E, sad, što im te „karakteristike“ nijesu smetale kad su dolazili da gase požare, to nema veze, „neprijatelju“ se u zube ne gleda.
Desantna armada je u svim silama branjeni Tivat pokušala da bane (i iznenadi) avionom „Er Srbije“, ali su u Tivtu znali za jadac (a, sva je prilika, dojavio im je i neko od svojih u njihovim redovima) pa su agresori vraćeni nazad i prije nego u uspjeli da popiju po kafu i popuše cigar duvana. Onog legalnog, jer ilegalnog i švercovanog u Crnoj Gori više nema, Crne Gore mi.
Ako je vjerovati „Vijestima“, a kome bi ako ne njima, desant na Tivat bio je još jedan pokušaj onog Vučića da destabilizuje Crnu Goru i da je pred okupljenom Evropom prikaže kao nedoraslu za njeno društvo. Ako je vjerovati „Vijestima“, a kome bi ako ne njima, jer zvanična država uglavnom „ni mukaet“, svi učesnici neuspjelog desanta su ovijani kriminalci i svi do jednog Vučićeva pretorijanska garda. Naoružani sa dva transparenta „Srbija pobjeđuje“, imali su namjeri da ošijaju po Crnoj Gori i da je žicaju po svim njenim nervnim završecima. Ali, ne spava Crna Gora i budno motri na sve pamflete, transparente, table i tablice (Morinj se, naravno, ne računa) i… dok su „Vijesti“ na LJubinom grobu NJemci, pardon – Srbi neće proći.
I tako, Tivat je odbranjen pa sad čitav bezbjednosni sektor na čelu sa Aleksom (da ne zaboravim ono „mr“) Bečićem može da barjači kao poslije Vučjeg Dola. Nije mala stvar, em zazstavljena agresija, em glavni „agresor“ sačuvan da ga onaj dobro čuvani (Bože, od koga li) Zvicer ne smotri kroz snajper. Sve u svemu, nakon onog neuspjelog u Drvaru, još jedan desant na ovim prostorima je otišao u bestragiju. A kuloarima se uveliko priča kako su se Spajić i Milatović opet grdno potkačili oko toga koji je od njih trebalo da ima privilegiju da se, poput nesrećnog Reksa na Maršala, baci na Vučića i primi metak za njega. Pa neka onda neko kaže (osim „Vijesti“, naravno) kako među ove dvije „strane“ ne vlada bratska ljubav. I to baš.
(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)
