Mnogi vozači misle da stabilno ponašanje automobila i uglađen rad motora znače da razlika između 100 i 130 km/sat nije dramatična, ali tu leži jedna od najvećih zabluda. Kada brzina počne da raste, potrošnja goriva ne raste ravnomjerno. Nakon određene granice, ona skače znatno brže zbog nevidljivog neprijatelja sa kojim se bori svaki automobil. U pitanju je, naravno, otpor vazduha.
Prema podacima Ministarstva energetike SAD, većina automobila na benzin postiže najveću efikasnost pri brzini od oko 88 km/sat. Na toj brzini motor radi dovoljno efikasno, a otpor vazduha još uvijek nema značajan uticaj na ekonomičnost.
Međutim, kada se brzina poveća na oko 120 km/sat, situacija se značajno mijenja. Proračuni pokazuju da automobil tada može da potroši približno 25 odsto više goriva nego pri nižoj brzini. U praksi, automobil koji troši oko 6 litara na 100 kilometara u mirnom prigradskom saobraćaju, na auto-putu lako može da dostigne 7,5 ili čak 8 litara.
Ova razlika na dugim putovanjima postaje i te kako primjetna. Ako godišnje prelazite 20.000 kilometara, a dobar dio toga otpada na auto-puteve, ovaj dodatni trošak može značiti stotine eura više za gorivo svake godine.
Nevidljivi zid koji muči motor
Glavni krivac za ovo zapravo nije motor. Većina ljudi instinktivno pretpostavlja da veća potrošnja dolazi zbog rada motora na višim obrtajima, ali to je samo djelimično tačno. Dok se automobil kreće, on ispred sebe konstantno gura ogromnu količinu vazduha. Pri visokim brzinama, taj vazduh počinje da djeluje gotovo kao nevidljivi zid.
Fizičari ovaj proces opisuju kao aerodinamički otpor, koji ne raste proporcionalno brzini. Ako povećate brzinu za 10 odsto, otpor se ne povećava za 10 odsto, jer je u matematičkoj formuli brzina uključena na kvadrat. To znači da ako se automobil kreće dvostruko brže, otpor vazduha postaje približno četiri puta veći.
Zbog toga moderni automobili, a posebno najnoviji električni modeli i hibridi, izgledaju potpuno drugačije od onih od prije 20 ili 30 godina. Proizvođači poput Tesle, Mercedesa, Hyundaija, Lucida i BMW-a ulažu ogroman novac u aerodinamičke tunele kako bi smanjili otpor.
Rješenja poput manjih rešetki hladnjaka, zaobljenih linija karoserije, kvaka koje se uvlače i potpuno pokrivenog podvozja imaju samo jedan cilj – smanjenje otpora vazduha, što kod nekih modela donosi desetine kilometara dodatnog dometa.
Ovaj efekat je još izraženiji kod električnih vozila. Kod automobila na benzin dio povećane potrošnje ostaje skriven zahvaljujući visokim energetskim svojstvima goriva, dok je kod električnih vozila svaki dodatno potrošeni kilovat-sat vidljiv gotovo odmah.
Zato električni automobil sa realnim dometom od oko 500 kilometara može da izgubi između 20 i 30 odsto svoje autonomije ako na auto-putu održava konstantnu brzinu od 130 do 140 km/sat. Smanjenje brzine sa 140 na 120 km/sat može uštedjeti jedno dodatno punjenje tokom dugog putovanja.
Da li se žurba na auto-putu zaista isplati?
Postavlja se pitanje da li vrijedi voziti brže? Ako je pred vama putovanje od 300 kilometara i vozite prosječnom brzinom od 100 km/sat, put će trajati oko tri sata. Ako povećate brzinu na 120 km/sat, teoretski ćete stići oko pola sata ranije.
Međutim, tih 30 minuta ima svoju cijenu. Pored veće potrošnje goriva, brža vožnja donosi veće opterećenje guma, više temperature motora, veću buku u kabini i značajno povećanje rizika od udesa.
Zato stručnjaci za ekonomičnu vožnju smatraju da raspon između 90 i 110 km/sat nudi najbolji balans između vremena putovanja, udobnosti i potrošnje goriva.
Bez obzira na to koliko automobili postaju moderni, efikasni i pametni, zakone fizike niko ne može promijeniti. Što brže vozite, potrebno je više energije da se savlada otpor vazduha.
Najjeftiniji i najlakši način da smanjite potrošnju goriva nisu specijalni aditivi ili skupi dodaci, već jednostavno smanjenje brzine za 10 ili 20 kilometara na sat. Možda ćete stići nekoliko minuta kasnije, ali ćete znatno rjeđe posjećivati benzinske stanice.
(SMART LIFE)
