Predstavnički dom američkog Kongresa izglasao je ograničavanje ovlašćenja predsjedniku Donaldu Trampu da nastavi vojne akcije protiv Irana bez odobrenja Kongresa. To je svojevrsni politički ukor Bijeloj kući, ali i najnoviji znak slabljenja podrške ratu, čak i među republikanskim zakonodavcima na Kapitol hilu, s obzirom na to da je rezolucija usvojena sa 215 glasova „za” i 208 „protiv”, pri čemu su četvorica republikanaca podigla ruku zajedno sa demokratama.
Usvojena mjera nalaže predsjedniku povlačenje američkih snaga iz sukoba sa Islamskom Republikom, osim ako Kongres to izričito ne odobri ili ako su trupe potrebne za odbijanje neposredne prijetnje. Ipak, to je tek prvi korak u složenom i vjerovatno nemogućem zakonodavnom procesu. Rezolucija sada ide u Senat, gdje republikanci drže većinu. Čak i ako bi prošla Gornji dom, suočila bi se sa predsjedničkim vetom, dok su oba doma Kongresa daleko od dvotrećinske većine potrebne za njegovo prevazilaženje.
Čak i da u hipotetičkom scenariju do toga dođe, Bijela kuća bi i dalje tvrdila da se radi o neustavnom zadiranju u ovlašćenja vrhovnog komandanta u vođenju rata. Primjera radi – od Drugog svjetskog rata, američki predsjednici su više puta naređivali vojne intervencije, a da Kongres nije izdao zvaničnu objavu rata. Kao tadašnji odgovor na sukob u Vijetnamu, koji se pretvorio u agoniju, 1973. godine usvojen je Zakon o ratnim ovlašćenjima sa ciljem da ograniči moć šefa države. Prema tom aktu, bez odobrenja Kongresa započeta vojna intervencija se mora završiti nakon 60 dana, a ovaj period se može produžiti za još 30 dana na zahtjev predsjednika. U slučaju sukoba sa Teheranom – oba roka su prekoračena.
Ipak, glasanje u Vašingtonu je značajno zbog previranja koja se dešavaju unutar vladajuće stranke. Kako je rat na Bliskom istoku ušao u četvrti mjesec bez jasnog ishoda, pojedini republikanci su počeli da mijenjaju stav, naročito uoči međuizbora u novembru. Konflikt je od intenzivne kampanje bombardovanja prerastao u krhko primirje, dok SAD i Iran pokušavaju da steknu kontrolu nad Ormuskim moreuzom. Pregovarači su i dalje daleko po pitanju budućnosti iranskog nuklearnog programa, dok se ratna dejstva posljednjih dana pojačavaju. Sve je to uticalo da cijene goriva nastave da rastu, a Trampova popularnost u anketama da padne.
„Ljudi su umorni od benzina od pet dolara po galonu i dizela od šest dolara, kao i od đubriva koje ne možemo da priuštimo za naše njive u Kentakiju. Zato mislim da je ovo dobar signal da je Predstavnički dom, koji predstavlja narod, umoran od ovog rata”, rekao je republikanski kongresmen Tomas Masi na sjednici Predstavničkog doma.
Pored njega, među republikancima koji su prešli stranačke linije i glasali sa demokratama u prilog rezoluciji našli su se i Tom Baret, Brajan Ficpatrik i Voren Dejvidson. Iako su ovi prelasci bili značajni, svi ostali članovi partije glasali su protiv rezolucije. Većina njih je tvrdila da je početna operacija već okončana i da su najnoviji udari na Iran bili neophodni akti samoodbrane, što, po njihovom mišljenju, predsjedniku kao vrhovnom komandantu daje puna ovlašćenja da naredi odgovor američkih snaga.
Majk Džonson osudio je ishod glasanja, nazivajući ga „veoma nesrećnim, veoma opasnim, u veoma ozbiljnom trenutku”. Ipak, ovaj potez je samo jedan od pokazatelja podjela između republikanskih kongresmena i predsjednika po čitavom nizu pitanja.
Sa druge strane, demokrate su jednoglasno podržale rezoluciju o ratu u Iranu.
„Ovo je početak kraja rata. Predstavnički dom je rekao da su američki građani umorni od toga”, poručio je poslanik Ro Kana.
Vodeći demokrata u Odboru za spoljne poslove Gregori V. Miks bio je još oštriji tokom debate: „Zarobljeni smo u ratu koji se neće završiti jer ga je pokrenuo nesposobni predsjednik misleći samo na svoj ego, a da se nije pripremio za posljedice. Diplomacija je jedini izlaz iz ovoga – ne još bombardovanja, ne još hvalisanja”, poručio je Miks.
