Otac Mijajlo Backović: Maskirani političkim izjavama protiv predsjednika Srbije u stvari pokazuju mržnju i netrpeljivost prema Srbima i Srbiji!

Tek što se smirila referendumska “euforija” zvuke Rikija i Merlina zamjenile su sirene i helikopterska buka iznad Tivta,malog mirnog mjesta u Boki. Blokada grada,zatvorene ulice,vojska i policija,mora da se nešto posebno dešava u našem malom mjestu jer koliko znam nije se opet zaratilo hvala Bogu! Kažu vi ste ovih dana “centar Evrope” dolaze prvi put svi lideri EU…Mole se građani na strpljenje jer je ovo događaj koji će nas izdići iz “malih” i uvrstiti među “velike”.. pa dobro trpili smo ih 78 dana 99’ godine pa ćemo i ova dva-tri dana..

Ovo je u saopštenju kazao sveštenik Srpske pravoslavne crkve iz Tivta otac Mijajlo Backović.

„Ne bi buka sirena i helikoptera,ni vojnih brodova bila tako strašna koliko je strašna buka anti srpske histerije koja je postala zaglušujuća od sinoć. Francuzi javljaju da je ušao stari Ruski jedrenjak i da mora napustiti “naše” vode, vraćaju se avioni sa građanima Srbije, transparenti po zidinama gradova koji podsjećaju na karneval koji treba osuditi i na kraju maskarade spaliti! Kažu dolazi Vučić!? Zamislite.. a u avionu “batinaši” koji će izazvati destabilizaciju.. Ne ulazim u to ko su ljudi koji su vraćeni, ni u to kako se doživljava Vučić, možda i njemu ovo odgovara, ali je taj kontrast između oduševljenja sa na primjer hrvatskim predsjednikom koji dolazi ratnim brodom i dočekuju ga sa crvenim tepihom i postrojenom gardom,i predsjednika Srbije kojeg dočekuje tolika količina mržnje i osude frapantan“, kazao je otac Mijajlo aludirajući na posjetu predsjednika Hrvatske od prije nekoliko godina.

Ne braneći lik i djelo predsjednika Vučića, dodaje otac Mijajlo – postavlja se pitanje šta se to sa nama desilo!?

„Likuju svi “surovi prijatelji” Srpstva i nema ga koji nije izašao iz svoje rupe a da nije dao “svoje” mišljenje.. Maskirani političkim izjavama protiv predsjednika Srbije ustvari pokazuju svu svoju mržnju i netrpeljivost prema Srbima i Srbiji. Nije to Crna Gora,nismo to mi već oni koji Crnu Goru doživljavaju kao provizorijum,oni koji slaveći “nezavisnost” proslavljaju zavisnost i zavidnost kroz mržnju. Slaveći bjesomučno 20 godina od referenduma ubjeđujući sebe i nas da smo nezavisni ustvari pokazuju duboke komplekse jer su i oni svjesni da smo “nezavisni” postali samo od sebe i onoga što Crna Gora jeste. Sekulina himna i Rankova zastava uz pokroviteljstvo upravo ovog bjelosvjetskog miljea kojeg okupismo u Tivtu. Srpski jezik,zastava i himna Kralja Nikole ne smiju se ni pomenuti jer ćemo uvrijediti one manjine koje su ustvari dobile svoju nezavisnost 2006 godine. Na proslavu te nezavisnosti pozvati Miraša Dedejića anatemisanog i odlučenog od Pravoslavlja, davati orden onima koji su cijeli svoj život dali za borbu protiv nas,taj apsurd nije samo protokolarna greška već sramota i podsmjeh na žrtvu svih onih koji su se za slobodu i istinu Crne Gore borili u LITIJAMA i prije njih“, naveo je otac Mijajlo.

On navodi da državnost Crne Gore koju su gradili i za koju su ginuli njegovi preci nije upitna i upravu zato piše ove redove, braneći obraz, čojstvo i junaštv njegove Crne Gore.

„Stvarati neki novi hibrid od države na mržnji i podjelama neće dovesti do njenog jačanja već njene propasti. Vječnost Crne Gore nije samo u narativu koji se koristi u dnevno političke svrhe,već u čuvanju njenog dostojanstva i njene slobode a ona je u njenom korijenu od Svetog Jovana Vladimira kojeg danas proslavljamo pa preko Svetog Save i Svetog Petra Cetinjskog.. ako taj korijen zaboravimo i poklonimo se “zlatnom teletu” iz Brisela onda to više nećemo biti mi već neki novi narod po volji onih koje danas čuvaju helikopteri i sva sila vojske i policije u Tivtu. Mi smo uvijek bili temelj slobodarskih načela hrišćanske Evrope, one Evropske zajednice slobodnih naroda koju smo svojom žrtvom mi čuvali i bili na njenom braniku! Ulazimo ničim izazvani u tu Evropu koja je postala sve samo ne ono što je bila kada je nastala i možda je dobro ne znam.. ali ono što sigurno znam je da gdje god bili moramo tamo biti i opstati ono što jesmo a ne ono što bi neko volio da budemo“, naveo je otac Mijajlo.