Ponovo se pokazuje da DPS ni nakon svih izbornih poraza nije odustao od stare navike da sebi prisvaja državu, njenu istoriju i njene institucije.

Za DPS, izgleda, Crna Gora je jaka samo onda kada oni vladaju, a da su svi koji ne dijele njihove političke stavove dužni da polažu račune o svom odnosu prema državi. Takvo shvatanje nije izraz patriotizma, već političke isključivosti koja je decenijama trovаla crnogorsko društvo.

Posebno je zanimljivo da lekcije o državotvornosti dijele upravo oni koji su godinama poistovjećivali državu sa partijom, a institucije sa partijskim interesima. Za DPS je svaka tema prilika da se građani ponovo podijele na „podobne” i „nepodobne”, na one kojima oni izdaju potvrde o patriotizmu i one koje pokušavaju da politički diskvalifikuju.

Predsjednik Skupštine ne duguje DPS-u nikakva objašnjenja, niti će od njih tražiti dozvolu kako da obavlja svoju funkciju. Još manje će učestvovati u pokušajima da se važni istorijski događaji koriste kao alat za dnevno-političke obračune i oživljavanje narativa na kojima je DPS decenijama gradio svoju vlast.

Vrijeme u kojem je DPS određivao šta građani smiju da misle, kako smiju da se izjašnjavaju i koliko vole svoju državu završeno je 30. avgusta. Koliko god im to teško padalo, Crna Gora više nije njihovo političko vlasništvo.

A upravo je to ono što ih najviše boli. Ne činjenica da nije održana svečana sjednica, već činjenica da više nisu u poziciji da određuju kako će država izgledati i ko ima pravo da govori u njeno ime. Predsjednik Skupštine je, kako je navedeno, poručio da će se parlament odrediti prema 28. junu — danu kada je Crna Gora postala dio Ujedinjenih nacija.

Tagovi