STEŽE LI SE OBRUČ OKO MILA ĐUKANOVIĆA? Međunarodna pitanja o švercu cigareta i tajming njegovog povratka u javnost nijesu slučajni

Izjava predsjednika Crne Gore Jakov Milatović da ga je visoki zvaničnik jedne uticajne države pitao šta nadležni organi rade povodom istrage o navodnoj umiješanosti bivšeg predsjednika Milo Đukanović u šverc cigareta predstavlja možda jednu od politički najtežih poruka koje su se posljednjih godina mogle čuti iz vrha države.

Jer, kada se takva pitanja otvaraju na međunarodnom nivou, onda je jasno da tema više nije samo unutrašnji politički obračun u Crnoj Gori.

To znači da slučaj ima mnogo širu dimenziju.

Godinama je priča o švercu cigareta u Crnoj Gori bila predstavljana kao politička propaganda protiv bivšeg režima. Međutim, posljednjih mjeseci sve češće se otvaraju teme koje pokazuju da interesovanje međunarodnih adresa za taj period nije nestalo. Naprotiv.

Posebno nakon brojnih procesa protiv bivših funkcionera bezbjednosnog, policijskog i pravosudnog sistema, javnost sve više postavlja pitanje da li se polako približava trenutak u kojem bi fokus mogao biti usmjeren i ka samom vrhu nekadašnje vlasti.

Upravo zato posljednji javni nastupi Mila Đukanovića nijesu izazvali pažnju samo zbog političkih poruka koje šalje, već i zbog tajminga u kojem se pojavljuju.

Jer nije teško primijetiti da se bivši predsjednik u posljednje vrijeme ponovo intenzivno vraća u medijski prostor, daje intervjue, komentariše regionalne i međunarodne teme i pokušava da se predstavi kao nezaobilazan politički faktor u Crnoj Gori i regionu.

Pitanje koje se sve češće postavlja jeste – da li je riječ o pokušaju političkog povratka ili pokušaju političke zaštite?

Iskustvo regiona pokazuje da mnogi dugogodišnji lideri, kada osjete pravosudni ili međunarodni pritisak, pokušavaju da kroz političku aktivaciju pošalju poruku da i dalje imaju političku snagu, međunarodne kontakte i uticaj unutar sistema.

Takva strategija nije nepoznata.

Jer politički aktivan lider mnogo teže postaje pravosudna meta nego politički izolovan bivši funkcioner.

Zbog toga dio javnosti smatra da pojačano prisustvo Đukanovića u medijima možda nije slučajno, već pokušaj da se kroz političku vidljivost i dalje zadrži određeni stepen političkog imuniteta i uticaja.

Posebno zabrinjava činjenica da se priča o švercu cigareta godinama provlači kroz međunarodne izvještaje, medijske istrage i izjave pojedinih stranih zvaničnika, dok Crna Gora nikada nije dobila konačan institucionalni epilog koji bi zatvorio to poglavlje.

Zato izjava Jakova Milatovića dobija dodatnu težinu.

Jer ona pokazuje da pitanje navodne povezanosti bivšeg režima sa švercom cigareta nije nestalo iz međunarodnih političkih i bezbjednosnih krugova.

Naprotiv.

Očigledno je i dalje prisutno.

A kada međunarodni partneri počnu direktno da postavljaju pitanja o konkretnim istragama, onda je jasno da se prostor za političko ignorisanje tih tema polako sužava.

Upravo zbog toga sve češće se govori o tome da se obruč oko bivšeg režima steže ne samo kroz unutrašnje procese, već i kroz međunarodni pritisak koji postaje sve vidljiviji.

Naravno, u ozbiljnim državama svako je nevin dok se suprotno ne dokaže i nijedna optužba ne može biti zamjena za sudski postupak i pravosnažnu odluku. Međutim, jednako tako, nijedna politička funkcija ne može biti trajni štit od pitanja koja godinama opterećuju javnost i institucije.

A upravo zbog toga posljednji javni nastupi Mila Đukanovića danas djeluju mnogo više kao pokušaj političkog pozicioniranja u vremenu rastućih pritisaka nego kao slučajna medijska aktivnost čovjeka koji se navodno povukao iz politike.