Šef kluba poslanika i generalni sekretar Demokrata, Boris Bogdanović, reagovao je na tekst Željka Đukanović: Skupštinska govornica ne smije biti poligon za dezinformacije i kršenje pretpostavke nevinosti, reagovanje prenosimo u cjelosti:
Vidim da se advokatski timovi Duška Šarića i porodice Đukanović uznemirili zbog mog izlaganja u Skupštini. Razumijem ih. Nije lako braniti biografije koje su godinama stajale u najtežim sudskim predmetima, medijskim istraživanjima u vezi sa međunarodnim švercom kokaina, međunarodnim izvještajima i bankarskim transakcijama, višemilinskom imovinom pa onda odjednom pokušati da javnosti objasnite da je problem u poslaniku koji pita, a ne u sistemu koji je radio za njih.
Ako advokat Duška Šarića želi preciznost, evo je, Duško Šarić je tražio 400.000e odštete, a dobio tadašnjih više od 150.000e izvišnjenja od države što je pritvorila lica povezano sa međunarodnim švercom kokaina. Kud će veće tragedije od ove.
Država umjesto da zatvori Duška Šarića, oduzme mu imovinu, ona ga je oslobodila i na sve to mu dala još kako advokat reče oko 150.000e. Pa, sa ovom brukom se mogu pohvaliti samo advokati Šarića i Đukanovića, čiji su klijenti ovu zemlju tako ojadili da se decenijama ne može oporaviti.
Pravosnažno oslobađanje u jednom predmetu u vrijeme DPS kriminogene vlasti i kriminogenog dijela pravosuđa nije gumica kojom se briše javni interes, bankarska dokumentacija, dokazi, međunarodni izvještaji, sudske odštete i pitanje ko je ovu državu doveo u situaciju da građani plaćaju račune za propast kriminogenog sistema, koji je oslobađao kriminalce koji su tada radili za vlast.
Advokat može da brani klijenta optuženog za međunarodni šverc kokaina, pred sudom. Ali ne može da zabrani poslaniku da brani državu pred javnošću. Može da napiše saopštenje. Ali ne može saopštenjem zaključati skupštinsku govornicu.
Može da se pozove na presudu. Ali ne može presudom zatvoriti pitanje kako je moguće da su u ovoj zemlji decenijama prolazili milioni, banke, firme, krediti, depoziti, ofšor destinacije, sumnjive transakcije, optužnice, ukinute presude, oslobađajuće presude i na kraju zahtjevi za odštetu iz džepa građana Crne Gore.
Hoće li advokat sada da nas ubijedi da je njegov štićenik samo ugledni građanin o kojem se slučajno godinama pisalo u kontekstu jednog od najpoznatijih predmeta organizovanog kriminala u regionu? Hoće li da nam objasni da je sve slučajno, i optužnice, i tri osuđujuće presude koje su padale, i međunarodna akcija, i milioni, i bankarski tokovi, i Prva banka, i depozit od šest miliona eura uz kamatu od svega 1,5 odsto u trenutku kada je toj banci likvidnost bila pitanje opstanka?
Je li advokat zaboravio Prvu banku? Je li zaboravio šest miliona eura oročenih po uslovima koji bi svakom normalnom čovjeku bili najmanje čudni? Je li zaboravio da je baš u toj banci, povezanoj sa vrhom nekadašnje političko-finansijske moći, prolazio novac o kojem su pisali istraživački novinari? Ili misli da će javnost zaboraviti ako se na Skupštinu pokuša izvršiti pritisak riječima “pretpostavka nevinosti”?
Neće proći. Ni vama ni vašim konsultantima iz advokatskog tima Aca i Mila Đukanovića, jer ne bi advokat Duška Šarića reagovao da u izlaganju nije pomenuta Prva banka i Aco Đukanović, đe je Duško Šarić deponovao novac.
Pretpostavka nevinosti znači da sud odlučuje o krivici. Ali ne znači da poslanik mora da ćuti o javnom novcu. Ne znači da narod nema pravo da zna ko je tužio državu, ko je od države tražio novac, ko je od države dobio novac, ko je upravljao oduzetom imovinom, ko je vodio postupke, ko je griješio, ko je oslobađao lica povezana sa međunarodnim švercom kokaina, ko je ćutao i ko danas pokušava da sve to predstavi kao pitanje povrijeđenog ugleda.
I da budem potpuno precizan: ja nijesam sudija i ne presuđujem nikome. Ali jesam poslanik i imam obavezu da pitam ono što građani imaju pravo da znaju. Imam obavezu da govorim o MONEYVAL-u koji je pokazao poraznu sliku borbe protiv pranja novca.
Imam obavezu da govorim o Evropskoj komisiji koja je bilježila istrage, optužene i predmete, ali na kraju nulu konačnih presuda. Imam obavezu da govorim o sistemu u kojem su najteži predmeti godinama šetali od optužnice do ukidanja, od ukidanja do oslobađanja, od oslobađanja do odštetnih zahtjeva.
Neka advokati ne pokušavaju da zamijene teze. Ovo nije napad na sudsku presudu. Ovo je napad na političko-pravosudni mehanizam koji je Crnu Goru pretvarao u prostor kroz koji novac prolazi, institucije žmure, banke ćute, sudovi padaju, a građani na kraju plaćaju pojedine oslobađajuće presude koje su pisane u kabinetima šefa nad šefovima.
Zato poručujem advokatima Mila i Aca Đukanovića i Duška Šarića, ne plašite Skupštinu. Ne disciplinujte poslanike da se formalno-pravno i politički ne okliznete.
