Svjetski dan borbe protiv gladi obilježava se svake godine 28. maja sa ciljem da se skrene pažnja na činjenicu da ozbiljan broj ljudi širom svijeta živi u gladi.
U Crnoj Gori je, prema zvaničnim podacima, svaki peti stanovnik u zoni siromaštva, kao i svako četvrto dijete.
Od oko 125 hiljada najugroženijih građana, svega 15 hiljada prima materijalno obezbjeđenje porodice – jedino socijalno davanje namijenjeno najsiromašnijima u Crnoj Gori. U Podgorici ih je svega oko pet hiljada.
Glavni grad ima narodnu kuhinju koja, zajedno sa kuhinjom SPC, priprema obroke za oko hiljadu ljudi dnevno.Sistem narodnih kuhinja u Crnoj Gori, koje su osnivale lokalne samouprave, vjerske zajednice i nevladine organizacije, hrani nekoliko hiljada ljudi dnevno.
Narodne kuhinje su važan, ali ne i dovoljan način ublažavanja gladi. One obezbjeđuju jedan obrok dnevno, koji ne može biti dovoljan za 24 časa.
Ugroženim građanima moraju biti besplatno dostupne osnovne životne namirnice i higijenska sredstva.
Obroci i solidarnost zajednice kroz donacije hrane, novca i SMS kampanje, mogu ublažiti posljedice siromaštva i pomoći ljudima da prebrode kratkotrajne krize, ali ne mogu biti siguran oslonac.Humanitarni sektor ne smije zamijeniti sistem, ovo je znak slabe slocijalne države.
Sistem socijalne zaštite u Crnoj Gori, njegova sporost i birokratizovanost, mora se mijenjati.
Zdravstveni sistem mora biti u službi ljudi koji nemaju mogućnost da plate preglede i lijekove.
Crna Gora mora ozbiljno da se posveti rješavanju problema gladi među djecom. Besplatna školska užina moraju biti siguran obrok za djecu koja žive u nemaštini.
Količina hrane koja se baca u Crnoj Gori bila bi dovoljna da pokrije osnovne prehrambene potrebe svih siromašnih građana kada bi postojali efikasni mehanizmi za prikupljanje i preraspodjelu sigurne i jestive hrane.
Globalna glad dostiže najviši nivo u poslednjih nekoliko godina, dok se humanitarna pomoć Ujedinjenih nacija u hrani smanjuje zbog naglog pada finansiranja.
Aktualni sukobi, klimatske promjene i globalna ekonomska neizvjesnost brojnim državama dovode do kritičnog nivoa tako da u 19 zemalja više od 147 miliona ljudi treba hitnu pomoć u hrani izvještaj jeGlobalne mreže protiv kriza povezanih s hranom (GNAFC).
