Šta se zapravo krije iza odluke Vlade Crne Gore da preuzme institucionalnu kontrolu nad nacionalnim internet domenom „.me“, jednim od najprepoznatljivijih digitalnih identiteta države na globalnom nivou?

I da li ovaj potez znači samo administrativno „vraćanje“ jednog resursa u državne ruke – ili se otvara i šire pitanje o tome kako su godinama bili postavljeni odnosi između države i privatnih partnera u jednom od najprofitabilnijih digitalnih poslova u zemlji?

Odluka izvršne vlasti dolazi nakon višegodišnjih sporova, pravnih nejasnoća i političkih kontroverzi oko upravljanja ovim domenom, koji je od svog nastanka prerastao u globalno prepoznat brend i značajan izvor prihoda.

Potpredsjednik Vlade za antikorupciju, pravosuđe i politički sistem Momo Koprivica saopštio je da je riječ o resursu od javnog interesa koji je godinama generisao višemilionske prihode, ali uz, kako tvrdi, izrazito neravnomjernu raspodjelu između države i privatnog operatora.

Od strateškog resursa do privatnog upravljanja

Priča počinje 2008. godine, kada je Crna Gora, nakon međunarodne dodjele nacionalnog internet domena „.me“, odlučila da komercijalno upravljanje povjeri privatnom konzorcijumu.

U tom aranžmanu, prema navodima iz Vlade i ranijim javno dostupnim informacijama, učestvovale su i kompanije povezane sa Olegom Obradovićem, biznismenom koji se godinama dovodi u vezu sa različitim poslovima u telekomunikacionom i energetskom sektoru, kao i nizom privatizacionih i infrastrukturnih projekata.

U dijelu javnosti upravo se njegovo ime ponovo pominje u kontekstu pitanja kako je strukturiran ovaj posao i koliki je bio stvarni uticaj države u odnosu na privatnog partnera tokom trajanja ugovora.

Konzorcijum je dobio ulogu „agenta registracije“, sa širokim ovlašćenjima u komercijalizaciji globalne prodaje „.me“ domena, marketingu i tehničkom upravljanju, dok je država zadržala formalni suverenitet, ali ograničen operativni i finansijski kontrolni mehanizam.

Državi mrvice, privatniku golemi profit

Prema podacima koje je iznio Koprivica, tokom trajanja ugovora ostvareni su ukupni prihodi od oko 114 miliona eura, dok je u državni budžet uplaćeno približno 21 milion eura.

Ta razlika, koja se mjeri desetinama miliona eura, danas je u centru političkih i javnih polemika — ne samo zbog iznosa, već i zbog pitanja kako je bio postavljen model raspodjele i da li je država imala dovoljno kontrolnih mehanizama.

U tom kontekstu, u dijelu javnosti otvara se i šire pitanje: da li je model javno-privatnog partnerstva u ovom slučaju bio postavljen tako da dugoročno favorizuje privatnog operatora.

Pravne odluke i institucionalni preokret

Vlada se poziva i na odluke nadležnih sudskih instanci, navodeći da je Apelacioni sud u decembru 2025. godine donio pravosnažnu presudu u sporu države i privatnog operatera, čime je, kako tvrdi izvršna vlast, otvoren prostor da država preuzme punu kontrolu nad domenom.

Nakon isteka ugovora 31. marta 2023. godine, nastao je i institucionalni vakuum koji je dodatno ubrzao političku odluku o vraćanju „.me“ pod direktnu državnu upravu.

Stari aranžmani, nova politička čitanja

Iako se formalno radi o pitanju upravljanja digitalnim resursom, slučaj „.me“ domena u javnosti se sve češće posmatra kroz širi okvir odnosa države i privatnog kapitala u periodu tranzicije.

U tom narativu, koji zastupaju kritičari bivših modela privatizacije i koncesija, otvara se pitanje da li je država u pojedinim aranžmanima dugoročno gubila kontrolu nad profitabilnim sektorima u korist privatnih partnera.

Odluka Vlade da sada preuzme upravljanje domenom „.me“ tako se ne posmatra samo kao tehnički potez, već i kao politički signal promjene pristupa prema strateškim resursima — uz istovremeno otvaranje starih dilema o tome kako su ti resursi ranije bili raspodijeljeni i pod kojim uslovima.

Tagovi