Duško Jovanović: Žrtva od koje su se mnogi okoristili, a ubistvo nisu otkrili

Danas se navršavaju 22 godine od ubistva Duška Jovanovića, osnivača i uglavnog urednika lista Dan, čovjeka koji je ostao simbol jednog vremena u kojem je slobodna riječ imala cijenu i metu na čelu.

Država bez odgovora

Jovanović je ubijen 27. maja 2004. godine ispred redakcije „Dana“, u periodu kada je taj list predstavljao gotovo usamljeni opozicioni glas protiv tadašnjeg režima Mila Đukanovića. „Dan“ je tih godina bio mnogo više od novine – bio je glas dijela naroda koji je smatrao da su institucije zarobljene, a sloboda mišljenja ugušena političkom i ekonomskom silom vlasti.

Dvadeset dvije godine kasnije, slučaj ubistva Duška Jovanovića i dalje nema odgovor na najvažnije pitanje – ko je naredio likvidaciju. Država za više od dvije decenije nije uspjela da otkrije nalogodavce i punu pozadinu zločina koji je potresao Crnu Goru i ostao trajna mrlja na njenom pravosuđu i bezbjednosnom sektoru.

Gradili lične karijere i punili svoje račune

U međuvremenu, mnogi su se pozivali na ime Duška Jovanovića, ali ne kako bi istrajavali u borbi za istinu, već kako bi preko njegove žrtve gradili lične karijere, uticaj i finansijsku korist. Umjesto neprekidnog insistiranja da se rasvijetli politička pozadina ubistva, pojedinci iz njegovog nekada najbližeg okruženja godinama su, tvrde kritičari, više pažnje posvećivali sopstvenoj promociji i „šminkanju“ biografija nego borbi za pravdu.

Posebnu gorčinu kod dijela javnosti izaziva i činjenica da je list „Dan“, koji je nekada bio prepoznat kao simbol otpora režimu i medij osnovan na principima beskompromisne kritike vlasti, tokom godina doživio potpunu metamorfozu. Od opozicionog lista koji je bio trn u oku vlastima, „Dan“ je danas postao medij čija je uređivačka politika često na fonu politike Mila Đukanovića i suprotna svemu onome što je ta novina nekada predstavljala.

„Dan“ je simbol propadanja ideala zbog kojih je Duško ubijen

Zbog toga se godišnjica ubistva Duška Jovanovića ne doživljava samo kao podsjećanje na neriješen zločin, već i kao simbol propadanja ideala zbog kojih je stradao. Dok političari, bivši saradnici i razni javni akteri polažu vijence i izgovaraju iste fraze o potrebi rasvjetljavanja ubistva, konkretnih rezultata ni nakon 22 godine nema.

Ime Duška Jovanovića tako je ostalo između dvije slike Crne Gore – one u kojoj je novinarstvo značilo borbu protiv moćnih i ove današnje, u kojoj se mnogi na njegovu žrtvu pozivaju samo onda kada im to politički ili lično odgovara.

Nemoć institucija

Godišnjica ubistva Duška Jovanovića ne predstavlja samo komemoraciju jednog neriješenog zločina, već i podsjećanje na dugogodišnji institucionalni deficit. Svake godine ponavljaju se iste poruke, isti pozivi i iste fraze, dok konkretni rezultati izostaju.

Dvadeset dvije godine kasnije, slučaj Duška Jovanovića ostaje otvorena rana crnogorskog društva i pravosuđa — između deklarativne posvećenosti pravdi i stvarnog odsustva političke i institucionalne volje da se do kraja razjasni ko je i zašto naredio njegovo ubistvo.