Dvadeset i dvije godine su od one jezive majske noći u kojoj je ubijen čovjek čija je smrt bila vrh ledenog brijega sveg zla koje je haralo modernom Crnom Gorom. Tada je izdahnuo Duško Jovanović, a to je ujedno bio atak na slobodnu riječ, na cijelu jednu profesiju, na i najmanji pomen demokratije.

Jovanović je životom platio ideju, hrabrost i princip. Platio je borbu protiv gluvog mraka koji je iznjedrio klanove, šverc i sve što se moglo privatizovao pa strpao u džep. Taj mrak ga je onomad kod redakcije smrtonosno prostrijelio. I šta se desilo nakon toga?

Mraku nije bila dovoljna glava prvog čovjeka opozicionog lista. Godinama kasnije uvukao se u pore tog medija, pa u negdašnje narodno glasilo unio zarazni virus pohlepe u kojoj su neki stari drugovi privatizovali tuđe bitke i žrtve.

Duškovo lice ostalo je na naslovnoj strani. Na njoj se broje dani u kojima se krije istina. A pored tog lica koje bi trebalo da opominje na pravdoljubivost – veliča se sve protiv čega se borio i što mu je, na kraju, i presudilo.

Prije samo nedelju dana glavno mjesto na naslovnici bilo je rezervisano za slavlje godišnjice istupanja iz Državne zajednice sa Srbijom. Ispod slike svirepo ubijenog borca za slobodnu Crnu Goru našli su se stihovi muzičara koji je nedavno pozvao na iseljenje svakog ko se ne osjeća Crnogorcem.

Na godišnjicu ubistva čovjeka koji je bio personifikacija borbe protiv hobotnice Mila Đukanovića, možda je najbolje vrijeme da se osvrnemo na to šta je ,,Dan“ bio i šta je sada.

Do poslednjeg uzdaha se Duško Jovanović zalagao za ,,Dan“ koji će svanuti nakon DPS-vog mraka. A neko je, zarad ko zna čega, pogazio njegovu žrtvu i stub otpora preobrazio u „Dan u hiljadu boja“, tj. dan u kojem se Crna Gora i dalje dijeli na podobne i nepodobne, u kojem se dželati kriju, a žrtve ostaju u mraku institucionalnog zaborava. Mraku koji je ugasio „Dan“ i strpao ga u privatnu kasicu prasicu.

Tagovi