Njujork Niksi su u NBA finalu nakon 27 godina, a Džejlen Branson je glavna tema američkih medija danas – apsolutno zasluženo. Moderni sport je takav da su utakmice skoro svakog dana na programu, nema mnogo praznog hoda, a već u noći između utorka i srijede od 02.30 očekuje nas, po svim najavama, jedan od najspektakularnijih mečeva ovosezonskog doigravanja – peta utakmica između Oklahoma Siti Tandera i San Antonio Sparsa.
Obzirom da je rezultat u seriji izjednačen, a da se radi o sudaru jednih od marketinški najupečatljivijih pojedinaca najjače lige na svijetu Šeja Gildžesa-Aleksandera i Viktora Vembanjame, nema sumnje da nas na parketu očekuje pravi spektakl. Sparsi su odigrali četvrtu utakmicu kao iz udžbenika, limitirali ekipu Oklahome na svega 82 poena što je ubjedljivo najmanje u ovosezonskom plej-ofu. Jasno je da će morati da ponove sličnu partiju ukoliko žele da imaju šansu na gostujućem parketu – mnogo lakše reći nego uraditi. Naročito kada je na protivničkoj strani dvostruki MVP NBA lige, koji je u četvrtoj utakmici postigao 19 poena. Delovalo je kao da je franšiza iz Teksasa našla određeni balans kada je u pitanju način odbrane na Kanađaninu. Bekovi Sparsa su uglavnom branili Šeja jedan na jedan, a pomoć je pristizala u prodorima, koje su vrlo mudro zatvarali košarkaši San Antonija. Treba biti realan i pomenuti očajan šut spolja Oklahome, pogodili su tek šest šuteva van linije 6,75 iz 33 pokušaja, a tako loše šutersko veče teško da će se ponoviti.
Reći da Sparsi imaju veliku prednost u reketu zbog Viktora Vembanjame i nije preterana mudrost, ali ta konstatacija dobija pravu smisao kada se podvuče statističkim podacima – u četvrtoj utakmici odnos u poenima pod košem bio je 50 prema 36 u korist San Antonija, što je ozbiljna razlika obzirom da je utakmica igrana na atipično mali broj poena za NBA standarde. Dearon Foks i Dilan Harper su se vratili u sastav šampiona iz 2014. godine, što je znatno uticalo na sigurnost spoljne linije i bolji protok lopte. Takođe je pomenuti dvojac skinuo veliki teret sa leđa Stefonu Keslu, koji je u ranijim utakmicama muku mučio sa izgubljenim loptama. Sa druge strane, Oklahoma se nalazi u problemu sa bekovima obzirom na povrede Ejdžeja Mičela i Džejlena Vilijamsa. Mičel definitivno neće biti u sastavu za predstojeći duel, dok je Vilijams pod upitnikom – nekadašnji student Arkanzasa tokom većeg dijela doigravanja ima problem sa povredom zadnje lože, a ako se ista ne zaliječi u potpunosti obnavlja se vrlo lako.
Dosta toga zavisiće od šuta spolja. San Antoniov Džulijan Šampejni šutira ispod 20 odsto za tri u ovoj seriji, što su katastrofalne brojke ako uzmemo u obzir momenat, odnosno važnost utakmica. Ta činjenica je, zbog sjajne odbrane kompletne ekipe Sparsa prošla donekle ispod radara, ali definitivno je da će u jednom momentu doći do izražaja ukoliko se procenti ne podignu.
Važan faktor u defanzivi, što se tiče utakmice broj četiri, bio je pominjani Kesl. Bek Sparsa zalijepio se kao krpelj za Šeja, a Kanađanin je postigao svega šest poena za to vrijeme uz dva od šest iz igre. Nahvalio je svog saigrača poslije utakmice broj četiri i Devin Vasel, te vrlo detaljno opisao defanzivne principe Kesla:
„Najbolji spoljni defanzivac u ligi”, bile su riječi Devina Vasela. „On živi za taj standard i uvijek grize na terenu. Igra agresivno, savršeno ‘slajduje’ nogama, ima nevjerovatno brze ruke i dosadan je kao osa svih 48 minuta. Niko ne želi da bude izmrcvaren na terenu – da te neko konstantno udara i pritiska, a Stef ti radi upravo to.”
Nije realno da Sparsi ponovo uspiju da “ugase” napad Tandera kao u prethodnom duelu, naročito jer se serija ponovo vratila u Oklahomu. Ako je ključ prethodnog duela bila odbrana, nije isključivo da ovaj put to bude – napad. Hoće li Šej uspjeti da uhvati svoj prepoznatljivi ritam, odnosno da li će Vembi nastaviti da dominira pod košem Oklahome, te šta će na kraju donijeti prevagu, teško je predvidjeti. Jedno je sigurno – ljubiteljima najjače lige na svijetu ostaje samo da se zavale u fotelju i uživaju u još jednoj sjajnoj košarkaškoj predstavi.
