Privođenje šestorice mladića iz Crne Gore u kompleksu manastira Svetih Arhangela kod Prizrena, samo zbog razvijanja zastave Srbije na dječjoj smotri folklora, ogolilo je poražavajuću selektivnost crnogorskih zvaničnika i dežurnih javnih glasnogovornika.

Dok su naši sugrađani pušteni tek nakon prekršajnih prijava pred organima privremenog režima Aljbina Kurtija, zvanična Podgorica je sramno odlučila da okrene glavu na drugu stranu. Ovo nije prvi, već jedan u nizu slučajeva da se građani Crne Gore privode.

Takođe, ranije su od strane Albanskih ekstremista sa Kosova, a sa kuće Haradinaja u Rožajama ispaljeni meci na pripadnike naše uprave i službi bezbjednosti.

Potpuno nepostojanje reakcije Ministarstva vanjskih poslova Crne Gore predstavlja neodgovoran čin prema dostojanstvu sopstvenih građana. Ovakvo ćutanje diplomatije istovremeno je znak pljuvanja na rezoluciju 1244, povelju UN, međunarodno javno pravo i sveukupnu čast naše zemlje.

S druge strane, svjedoci smo da se digne kuka i motika kada se neki funkcioner DPS-a ili SDP-a privede u Beogradu zbog otvorene podrške obojenoj revoluciji, kao u slučaju Ivana Vukovića. Lavina reakcija partija, NVO sektora, medija i resornog ministarstva se tada pokreće s velikim negodovanjem.

Međutim, kada nelegalne strukture u Prištini progone i privode obične građane Crne Gore na teritoriji Kosova i Metohije, ti isti dežurni borci za ljudska prava upadljivo ćute.

Među njima ima i onih koji se, vođeni slijepom političkom i identitetskom mržnjom, otvoreno raduju progonu sopstvenih sugrađana samo zato što su otišli u susret Vidovdanu.

Tagovi