Posljednjih sedmica teško je ne primijetiti pojačano prisustvo bivšeg predsjednika Crne Gore Milo Đukanović u domaćim i regionalnim medijima. Intervjui, javni nastupi, komentari aktuelnih političkih događaja i poruke upućene političkim protivnicima ponovo su ga vratili u centar pažnje, iako formalno više ne obavlja nijednu državnu funkciju.

U politici se rijetko šta dešava slučajno, a posebno ne kada je riječ o čovjeku koji je gotovo tri decenije dominirao crnogorskom političkom scenom. Zato se logično nameće pitanje – zašto se Milo Đukanović baš sada vraća u medijski fokus?

Postoje najmanje dvije moguće političke interpretacije.

Prva opcija – priprema za povratak

Prva mogućnost jeste da Đukanović polako priprema teren za aktivniji politički povratak.

Iako formalno nije na čelu DPS-a, teško je zamisliti da i danas postoji politička figura sa većim uticajem na dio biračkog tijela te partije. DPS se nakon gubitka vlasti 2020. godine i poraza na predsjedničkim izborima još uvijek nalazi u procesu redefinisanja svog identiteta i traženja nove političke energije.

U takvoj situaciji pojava nekadašnjeg lidera može imati funkciju mobilizacije partijskog biračkog tijela.

Đukanović veoma dobro zna da je za veliki broj pristalica DPS-a i dalje simbol političke stabilnosti, državne nezavisnosti i otpora političkim protivnicima. Njegovo češće prisustvo u medijima može biti pokušaj konsolidacije tog političkog prostora pred nove izborne izazove.

Posebno ako procjenjuje da sadašnje rukovodstvo DPS-a nema političku snagu da samostalno vrati partiju na nivo podrške koji je nekada imala.

Druga opcija – kontrola procesa iz drugog plana

Druga mogućnost možda je čak i vjerovatnija.

Đukanović možda nema ambiciju da se formalno vrati na funkciju, ali želi da pošalje jasnu poruku da i dalje ostaje najvažniji politički autoritet unutar svog političkog kruga.

U politici često nije presudno da li neko formalno vodi partiju ili instituciju. Mnogo je važnije da li posjeduje autoritet da utiče na ključne odluke.

Upravo zbog toga njegovi medijski nastupi mogu predstavljati signal saveznicima, političkim partnerima i protivnicima da se sa političke scene nije povukao u potpunosti.

Drugim riječima – da je spreman da i dalje utiče na procese, kadrovsku politiku, strateške odluke i političke pravce, ali bez formalne odgovornosti koju nose funkcije.

Takav model političkog djelovanja nije nepoznat ni na Balkanu ni u svijetu.

Mnogi dugogodišnji lideri nakon odlaska sa vlasti pokušavaju da zadrže uticaj upravo kroz javne nastupe, političke poruke i autoritet koji su gradili decenijama.

Strah od političke marginalizacije

Postoji i treći faktor koji se ne smije zanemariti.

Za političare koji su decenijama bili centar političkog sistema najveći izazov često nije gubitak funkcije, već politička marginalizacija.

Upravo zato pojačana medijska aktivnost može predstavljati pokušaj da se očuva politička relevantnost u trenutku kada se na sceni pojavljuju nove generacije političara i novi centri moći.

Jer u politici je često važnije ostati tema nego imati funkciju.

Onaj ko kontroliše političku temu i dalje zadržava određeni stepen uticaja.

Poruka pravosuđu i političkim protivnicima

Ne treba zanemariti ni činjenicu da se dio njegovih nastupa odnosi na pravosudne procese, optužbe i afere koje godinama prate njegovo političko nasljeđe.

Zbog toga neki analitičari smatraju da se kroz medijske nastupe pokušava oblikovati politički narativ o prošlosti i odbraniti političko nasljeđe DPS ere.

U tom smislu njegovi intervjui nijesu samo političke poruke biračima.

Oni su istovremeno poruke institucijama, međunarodnoj zajednici i političkim protivnicima.

Da li je kampanja već počela?

Ako se imaju u vidu političke tenzije, sve češći sukobi među partijama i spekulacije o budućim parlamentarnim izborima, nije isključeno da je riječ o svojevrsnom uvodu u novu političku kampanju.

Bez obzira da li planira direktan povratak ili ne, činjenica je da se Đukanović ponovo pozicionira kao jedan od ključnih komentatora političkih prilika u Crnoj Gori.

A kada političar njegovog formata počne intenzivno da komunicira sa javnošću, to obično znači da želi da ostane dio političke jednačine.

Pojačano medijsko prisustvo Mila Đukanovića vjerovatno nije slučajnost. Ono može značiti pripremu za aktivniji politički angažman, ali i pokušaj da zadrži kontrolu nad političkim procesima iz drugog plana bez formalnog povratka na funkciju.

Šta god da je pravi motiv, jedna stvar je očigledna – čovjek koji je obilježio tri decenije crnogorske politike ne želi da bude posmatrač političkih događaja. Pitanje je samo da li se sprema za povratak na teren ili želi da ostane režiser koji upravlja predstavom iz pozadine.

Tagovi