Svjedoci smo vremena u kojem pojedini lokalni moćnici i umišljeni funkcioneri misle da se sportski uspjeh može dekretom narediti. Vođeni isključivo ličnim interesima, sujetom i pukom obiješću, ulaze u sport sa idejom da su pravila i tradicija tu da bi se podredili njihovom egu.
Ali ono što takvi profili nikada neće shvatiti jeste prosta, brutalna sportska istina: trofeji i slava se ne mogu osvojiti na silu.
Možete silom gurati svoje instant-projekte, možete novcem i pritiscima stvoriti privid moći i nametnuti se tamo gdje vam mjesto nije. Međutim, šampionski gen, tradicija i poštovanje publike nijesu roba na prodaju. Istinski trofeji se rađaju iz krvi, suza, poštenog znoja i čistog srca, a ne u mračnim kancelarijama onih koji sport koriste kao igračku za liječenje sopstvenih kompleksa.
Bahatost i sila mogu trenutno da kupe rezultat ili poguraju nečiji hir, ali nikada ne mogu kupiti ugled niti lažnom sjaju dati vrijednost titula koje se osvajaju časno na terenu. Sport je uvijek bio i ostaće veći od svakog prolaznog pojedinca, a rušitelji koji misle da su jači od same igre brzo će završiti tamo gdje i pripadaju – u potpunom zaboravu.
Upravo to je matrica po kojoj danas, naočigled svih, radi uprava RK Budvanska Rivijera Budva, na čelu sa aktuelnim opštinskim rukovodstvom. Ali prevarili su se – Budva i rukomet pamte mnogo veće šampione od njihovih prolaznih fotelja i političke sile.
