Brigadni general Rafaele Jubini iz misije na Kosovu i Metohiji nije ponio samo vojno iskustvo, već i trajno prijateljstvo sa Srbima, uvjerenje da su srpske svetinje temelj hrišćanske Evrope i duboko poštovanje prema srpskim padobrancima i specijalcima koje smatra vrhunskim vojnicima. Italijanski brigadni general Rafaele Jubini padobranac je i veteran italijanske vojske sa dugom karijerom u elitnim italijanskim jedinicama. Potomak je čovjeka koji je osnovao italijanske specijalne snage.

Između 2000. i 2003. godine, Jubini je tri puta bio u misijama na Kosovu i Metohiji – zadatak njegove jedinice bio je zaštita srpskih svetinja, uključujući i Pećku patrijaršiju. Zbog svog angažovanja, Jubini i njegova jedinica odlikovani su najvišim odlikovanjem Srpske pravoslavne crkve – Ordenom svetog Save.

Braniti hrišćanske svetinje za hrišćanina je normalna stvar

„Kao puk italijanske padobranske brigade, dobili smo naređenje da odemo u Metohiju i tamo se rasporedimo. Misija je bila da zaštitimo crkve, sveta mjesta u Metohiji, da zaštitimo lokalno stanovništvo i omogućimo Srbima da se vrate svojim kućama patrolirali danonoćno oko svih svetinja“, priča Jubini za Sputnjik o svojoj misiji na Kosovu i Metohiji.

Reagovali su na svaku provokaciju držeći ekstremiste dalje od svetinja.

„Moram reći da su nas slušali, ali to je bila delikatna misija jer su često grupe mladih ili ekstremista prilazile zidovima manastira i crkve u Klini i pokušavale da uznemiravaju monahe tokom rada“, kaže on.

Braniti Pećku patrijaršiju za našeg sagovornika bila je, kako kaže, velika čast i privilegija. Radi se o drevnoj građevini, mjestu gdje su korijeni srpskog naroda

„Mislim da je sasvim prirodno da hrišćanin brani hrišćanstvo, a posebno hrišćansko mjesto kao što je Pećka patrijaršija. I drugi vojnici, nezavisno od mene, bili su u Dečanima, još jednom manastiru koji je bio ugrožen. Dakle, to je bila privilegija, velika čast, i radili smo to iskreno i sa radošću u srcu“, ističe Jubini.

Za nekoga ko dolazi iz Italije, kako navodi, najhrišćanskije katoličke zemlje u Evropi, normalno je bilo braniti hrišćanske crkve i svetinje.

Trajna veza među padobrancima raznih zemalja

Tokom boravka na Kosovu i Metohiji, Jubini je upoznao tada mladog monaha, budućeg vladiku Jovana Ćulibrka sa kojim je dijelio ljubav prema padobranstvu. Padobranstvo je i razlog zbog čega je posjetio Srbiju – „Balkanski skok prijateljstva“ svake godine okuplja veliki broj padobranaca iz svih krajeva regiona i Evrope, a Jubini je tokom godina održao prijateljstvo sa vladikom Jovanom, pa je redovan gost manifestacije. „Padobranci iz različitih zemalja uvijek pronađu zajedničku tačku. Postoji neka trajna veza među nama. Kada na grudima čovjeka vidite padobranska krila, odmah znate da imate nešto zajedničko. Pripadate istoj vrsti ljudi, istom „soju“. I onda je lako započeti razgovor jer pripadate istoj grupi ljudi koji skaču sa neba. Bilo mi je zadovoljstvo da upoznam srpske, ruske i američke padobrance. Mi sebe doživljavamo kao elitu vojske. Možda je to malo arogantno sa naše strane, ali padobranci vjeruju da su elita armije. I zato su padobranci uvijek prijatelji, čak i kada pripadaju različitim političkim sistemima“, ističe ovaj prekaljeni vojnik.

Za srpske padobrance, kao i za pripadnike srpskih specijalnih jedinica, general Jubini ima samo riječi hvale:

„Odlični su. Više puta sam se susretao sa ljudima iz 63. brigade. To su izuzetni vojnici. Vrhunska brigada. Rečeno mi je da nisu samo pješadija, već i specijalne snage. Vidio sam ih kao prave, čvrste vojnike“.

Jubini skromno napominje da u karijeri nije mnogo skakao padobranom – svega oko sedam stotina puta. Ima, kaže, među svojim vojnicima onih koji imaju i po nekoliko hiljada skokova. Kada ste profesionalni vojnik, niste sportista, a kada ste uz to još i oficir imate i druge obaveze vezane za komandovanje jedinicom, nema mnogo vremena skakanje iz zabave, navodi italijanski general.

(Sputnik)

Tagovi