KOPRIVICA DIREKTNO ĐUKANOVIĆU: Ako ste nevini za Telekom, zašto se krijete iza zastare i “pravnog tima”?

piše: Momo Koprivica, potpredsjednik Vlade

Ne želim da polemišem sa glasnogovornicima, već sa ključnim pitanjem: političkom, pravnom i institucionalnom odgovornošću Mila Đukanovića u aferi Telekom. Ako je sve bilo čisto, nije jasno zašto se već na samom početku formiraju odbrambeni rovovi oko njega i mobilišu u „pravni tim“ upravo ljudi povezani sa tom aferom, što više liči na refleks straha i panike nego na samouvjerenost. Umjesto odgovora na suštinska pitanja i činjenice, javnost sluša samo pozivanje na protok vremena. Niko nije objasnio zašto navodi nijesu tačni, objašnjavaju samo zašto ne žele da se o njima govori.

Umjesto što šalje „pravni tim“, Đukanović treba da da odgovor cjelokupnoj javnosti na pitanje: Da li je afera Telekom ostavila ne samo koruptivne finansijske posljedice ili iza nje postoje i mnogo mračnije okolnosti i krvavi tragovi o kojima se godinama ćutalo i koji nijesu rasvijetljeni za mandata njegovog režima? Ko je ranio Olega Obradovića, bivšeg predsjednika Odbora direktora Telekoma, odgovor treba da pruži Đukanović, umjesto što njegov „pravni tim“ lamentira nad njegovim pravosudnim „mrcvarenjem“, koje je otpočelo nakon upozoravajućeg ranjavanja, a bio je optužen tako kako je bio, da bi bio oslobođen. Ko je i zašto godinu prije toga ranio Predraga Mitrovića, nedugo nakon što ga je po izboru za premijera, Đukanović preko noći smijenio sa mjesta direktora Uprave za sprečavanje pranja novca, koja je imala informacije o predmetu Telekom.

Tako je šef bivšeg režima tvrdio i u vezi Možure da je „sve besprekorno čisto odrađeno“, i to 3 godine nakon ubistva novinarke Dafne Karuane Galicije, koje je potreslo Evropu i svijet. Iskustvo pokazuje da tamo gdje postoji visoka korupcija zarobljenih i kriminalizovanih režima, kao njen pratilac se pojavljuju i najteži oblici nasilja: prijetnje, napadi, pa čak i likvidacije.

Bivši šef režima Đukanović je zaboravio svom „pravnom timu“ da je saopšti da je upravo on 6. avgusta 2025 godine, javno izjavio da krivična prijava u predmetu Telekom nije odbačena zbog zastare, nego zbog nepostojanja djela. Kako mu se sada pruža mogućnost da upravo u sudskom postupku to dokaže, nejasno je zašto sada mjenja narečeni stav o nepostojanju sopstvene odgovornosti u aferi Telekom i očajnički pokušava da se sakrije iza instituta zastare, upravo u trenutku kada mu Viši sud kroz argumentovan pravni stav, koji je od strane samog tužilaštva već zauzet i u drugim predmetima, kao što je pokušaj ubistva Tufika Softića, omogućio da to i dokaže.

Odgovor na ovo pitanje je više nego jednostavan, Đukanović je svjestan svoje uloge i odgovornosti u navedenoj korupcionaškoj aferi koja je bila početak legalizacije prvih milona trodecenijske klike, a što su američki istražni organi dokumentovali u svojim spisima i zbog čega su zvaničnici Mađar Telekoma priznali pred američkim pravosuđem da su dali mito visokim javnim funkcionerima u Crnoj Gori i sa njima povezanim licima, kao i u Makedoniji zbog čega su priznali krivicu i platili kaznu od približno 100 milina eura.

Svi oni koji smatraju da su nevini, jedva bi dočekali mogućnost da svoju nevinost dokažu pred sudom i time trajno stave tačku na navedene optužbe, a ne bi se krili iza instututa zastare, koji u konačnom nikoga pa ni bivšeg premijera ne može abolirati od iznesenih optužbi američkih istražnih organa, jer u sudskom postupku nikada nije dokazao da nije počinio djelo za koje se optužuje.

Intencija i namjera šefa bivšeg režima je da ga prethodna korupcija u samom pravosuđu i nerad prethodne garniture tužilaca, žargonski govoreći, spasi kroz institut zastare vršeći sada neprimjeren pritisak na Vrhovni sud, Crnoj Gori i njenim građanima ostavio bi gorak ukus nepravde, i opasnu poruku o nekažnjivosti korumpiranih javnih funkcionera i sa njima povezanih lica, a što je hipoteka koju crnogorske pravosudne institucije u samom finišu ulaska u EU sebi ne mogu dozvoliti.

Oni koji drže do sebe i istinski vjeruju u pravdu imaće dovoljno i ljudske, političke i profesionalne hrabrosti da istu i pokažu pred zvaničnim organima države, a ne jeftinim saopštenjima i neargumentovanim pamfletima, pa u tom smislu pozivam šefa bivšeg režima da mijenja „pravni tim“ i pokuša se iole ozbiljnije pripremiti za nepristrasan postupak.

Radi cjelokupne crnogorske javnosti vrijedi učiniti nekolike pravne napomenem. Prvo, zastarelost u predmetu Telekom nije nastupila i to je jasno potvrđeno rješenjem Višeg suda u Podgorici. Drugo, zahtjev za zaštitu zakonitosti shodno članu 437 i članu 440 Zakonika o krivičnom postupku nije dozvoljen, a ni „pravni tim“ Đukanovića nije to mogao, niti umio osporiti. Treće, Zaštitnik imovinsko-pravnih interesa shodno članu 59 Zakonika o krivičnom postupku ima pravo da preduzme gonjenje, kao zastupnik oštećene u svojstvu supsidijarnog tužioca, a i samo tužilaštvo je , postupajući po pritužbi Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa, u pravnoj pouci, u rješenju KTR.p.br. 79/25 od 16.septembra 2025 godine, eksplicitno navelo: „U slučaju drugačijeg mišljenja, u smislu člana 59 stav 3 Zakonika o krivičnom postupku, oštećeni-Zaštitnik imovinsko-pravnih interesa Crne Gore ima pravo da preduzme gonjenje protiv prijavljenih lica…“ tako da i ova obmana pada u vodu.

Zaštitnik imovinsko-pravnih interesa danas postupa proaktivno i zakonito zato što je prošlo vrijeme zarobljenih institucija. Država je oštećena upravo vašom korupcijom, otuđeno joj je putem koruptivnih ugovora najprofitabilnije preduzeće i suprotno uslovima tendera.

A kad smo kod pravnog okvira Karađorđevića, članovi pravnog tima i akteri afere Telekom su pretpostavljam vrsni poznavaoci istog, imajući u vidu da su pojedini od njih, zastupali Karađorđeviće u postupku restitucije u Crnoj Gori, odnosno uspostaviljeni su pravni angažmani u korist naslednika dinastije Karađorđević u postupcima restitucije imovine u Crnoj Gori. Podsjecam cjelokupnu crnogorsku javnost da je sestra tadašnjeg predsjednika države i članica pravnog tima Mila Đukanovića, revnosno zastupala interese Karađorđevića u vrijeme kada je DPS imao potpunu institucionalnu kontrolu nad državom. Toliko o političkoj i moralnoj doslednosti pravnog tima i samog šefa bivšeg režima Đukanovića, koji sada treba da odgovore javnosti na pitanje kako i zašto je tada to bilo politički prihvatljivo kada su punili sopstveme džepove u predmetu Karađorđevića na teret budžeta Crne Gore, a danas taj „pravni tim“ pokušava u svom pravničkom beznađu da jeftino manipuliše, a i za koje „zabrinutosti“ se kriju strah i bojazan za pravosudno procesurianje aktera jedne od najvećih zloupotreba javnih resursa u istoriji Crme Gore.

Jeftine manipulacije i nedavni pokušaj pranja sopstvene biografije neće osloboditi bivši režim ni njegovog šefa, za poharu, šverc cigareta, politička ubistva i crne trojke, a državnim institucijama razrešenje tih teških nepočinstava mora biti prvorazredni posao zbog pravde i istine. I zadnji napad na Mitropoliju crnogorsko- primorsku je zapravo posljednje utočište politike koja nema ni obraz ni odgovor za ono što je uradila državi.

Odbacujem, kao paušalne i površne, optužbe Đukanovića na račun Nacionalnog savjeta za borbu protiv korupcije, koje upravo dokazuju da ovo multiinstitucionalno tijelo zaduženo za koordinaciju nadležnih organa i čije je uređenje pozdravio GRECO, ostvaruje rezultate u odnosu na koje se javlja panika duboko korumpiranih i kriminogenih struktura.

Završiću riječima čuvenog i mudrog Valtazara Bogišića, koje su najprimjerenije za navedenu afereu Telekom, a koje je naš čuveni pravmik zapisao u Opštem imovinskom zakoniku za Crnu Goru iz 1888: ,“Najveća je nepravda, kad ko od zla djela svog, još i korist kakvu ima.“
Ova poruka Bogišića ukazuje na moralni sunovrat društva u kom pojedinac ne samo da prolazi nekažnjeno za nedjela, već iz njih izvlači ličnu ili materijalnu dobit, a što je snažno istorijsko upozorenje za sve institicije u Crnoj Gori da nikada ne zaborave i ne pogaze navedeno načelo.