Dezmond Armstrong se upisao u svjetsku sportsku istoriju kao prvi Afroamerikanac koji je zaigrao na Svjetskom prvenstvu u fudbalu za reprezentaciju SAD, i to u Italiji 1990. godine. Stameni defanzivac nacionalni dres nosio je 81 put u periodu od 1987. do 1994. godine. A danas…
Danas svoj najveći mir pronalazi u mirisu tamjana i pravoslavnom pojanju u srpskoj crkvi Svete Petke u Nešvilu, gdje je nedavno primio svetu tajnu krštenja sa suprugom i najmlađom ćerkom.
Snažni duhovni preporod
Postao je punopravni član Srpske pravoslavne crkve u Eparhiji novogračaničko-srednjozapadnoameričkoj pod omoforom mitropolita Longina. Čuveni fudbaler dio je jednog tihog, ali snažnog duhovnog preporoda o kojem za Kurir govori sveštenik Bojan Banović, paroh Hrama Svete Petke u Nešvilu.
- Trenutno petnaest Amerikanaca prolazi kroz period katiheze i duhovne pripreme za ulazak u pravoslavnu vjeru i sveto krštenje – ističe otac Bojan, koji u ovoj parohiji služi od septembra 2022.
Dezmond, njegova supruga i ćerka primili su pravoslavlje
Crkva Svete Petke osnovana je 2003. Bogosluženja su se u početku obavljala u grčkoj crkvi, dok 2013. nije kupljen sadašnji hram.
- U martu sam krstio porodicu Armstrong. Dezmond, njegova supruga i najmlađa ćerka postali su punopravni članovi naše crkve. Još uvijek nisu uzeli krsnu slavu, ali polako rastu u vjeri i upoznaju ljepotu pravoslavne tradicije.
Tokom prošle godine u parohiji je kršteno četvoro Amerikanaca. Iako zajednica nije velika, poznata je po slozi i toplini.
- Ova crkva je od početka imala dobre temelje. Čine je naši ljudi koji su nakon ratnih godina došli u Ameriku, ali koji su sačuvali vjeru, gostoprimstvo i otvoreno srce. Svakoga dočekuju s ljubavlju. Naša zajednica funkcioniše kao jedna velika porodica – kaže ponosno paroh.
Jug Amerike, poznat kao „biblijski pojas“, naseljavaju uglavnom pobožni i konzervativni ljudi, kojima pravoslavlje često postaje utočište od ubrzanog i površnog modernog načina života.
- U vremenu kada se prave vrijednosti sve više potiskuju, mnogi ljudi traže povratak izvoru. Počinju da istražuju istoriju hrišćanske crkve i kroz to dolaze do pravoslavlja, jer prepoznaju njegov kontinuitet i autentičnost. Zanimljivo je da u tome veliku ulogu imaju i društvene mreže – podkasti, predavanja i kratki video-snimci o pravoslavlju – objašnjava otac Bojan.
U crkvi se, osim Srba, okupljaju i Rusi, Ukrajinci, Bugari i drugi pravoslavni narodi. Bogosluženja su na engleskom, crkvenoslovenskom i srpskom jeziku, dok paroh besjedi i na srpskom i na engleskom. Posebnu ljepotu službi daje crkveni hor, koji vodi Grk iz Australije čija je supruga porijeklom iz Beograda.
- Mnogim Amerikancima je u početku neobično kada prvi put vide ikone i dožive pravoslavno bogosluženje. Ali vrlo brzo kažu da su pronašli mir i da im je utoljena žeđ duše. Često govore da se osjećaju kao kod kuće. Najdublji utisak na njih ostavljaju liturgija, naše pojanje i miris tamjana. Neki čak kažu da imaju osjećaj kao da su na nebu. Privlače ih dubina molitve, unutrašnji mir i osjećaj neprekinutog kontinuiteta s ranom crkvom.
Period ozbiljne duhovne pripreme
Put prelaska u pravoslavlje nije ni brz ni jednostavan.
- Od trenutka kada izraze želju da postanu pravoslavni hrišćani, započinje period ozbiljne duhovne pripreme, koji obično traje najmanje godinu dana. Tokom tog vremena nad njima se čitaju molitve za oglašene, redovno učestvuju u bogosluženjima, pohađaju časove vjeronauke i kroz lične razgovore postepeno upoznaju vjeru, bogoslužbeni život i duhovni smisao pripadanja crkvi. To je put postepenog sazrijevanja, na kojem ne upoznaju samo učenje pravoslavlja već ga polako počinju i da žive.
Ključnu ulogu u prihvatanju novih vjernika imaju upravo Srbi iz parohije.
- Veoma je važno da ljudi koji dođu osjete ljubav, toplinu i srdačnost doma. Da vide zajednicu u kojoj mogu pronaći svoje mjesto. Bez otvorenog srca naših ljudi, mnogi stranci ne bi mogli da osjete taj prostor u kom se njihova duša susreće s Bogom. Pravoslavlje se najdublje doživljava srcem i dušom – ističe otac Bojan.
(KURIR.RS)
