Ko laže, a ko govori istinu: Bemax bi da tuži svakog za povezivanje s Mijajlovićem, a prepiska s Ivanom Vukovićem govori drugačije

Godinama nas kompanija Bemax uvjerava kako Aleksandar Aco Mijajlović nema nikakve formalne veze sa njima, prijeteći tužbama svakome ko ih dovede u istu ravan. Ipak, sudeći po prepiskama o kojoj mediji govore da se nalaze u optužnicama SDT-a ipak se vidi neka potpuno drugačija slika u kojoj Mijajlović nastupa kao apsolutni gospodar te firme. Ili makar kao osoba koja može pregovarati u njihovo ime.

Još uvijek, naravno, se ne zna da li je zaista došlo do pomenutih transakcija i do realizacije onoga o čemu se govorilo u prepiskama. Međutim, javnost mora postaviti pitanje – kako je moguće da osoba bez „vlasničkog udjela“ dogovara donacije od 20.000 evra u ime Bemaxa za respiratore i određuje koji će projekat kompanija sponzorisati?

Vuković u porukama direktno sugeriše Mijajloviću gdje Bemax treba da „ubrizga“ novac, tretirajući ga kao jedinog relevantnog donosioca odluka.

Fascinantno je posmatrati kako Mijajlović obećava opremu za Radio-televiziju Podgorica, napominjući da će ona ostati u vlasništvu Bemaxa ukoliko se ne napravi ugovor o donaciji. Postavlja se pitanje: kojom to magijom „nezvanični poznanik“ firme raspolaže njenom imovinom kao da mu je iz džepa ispala?

Dok Bemax troši energiju na demantije, prepiske otkrivaju da je Mijajlović čak i asfaltiranje podgoričkih ulica koristio kao sredstvo političke borbe „da se stuku četnici na izborima“. Da li je moguće da jedna od najmoćnijih kompanija u državi dozvoljava da joj reputaciju i resurse vodi čovjek koji zvanično „ne postoji“ u njihovim knjigama?

Ova šizofrena situacija, u kojoj papiri kažu jedno, a realnost Skaj poruka drugo, duboko kompromituje i kompaniju i institucije koje su žmurile na ovaj očigledni uticaj. Vrijeme je da se javnosti objasni: kako Mijajlović može biti „niko“ u Bemaxu, dok u komunikaciji sa vrhom vlasti nastupa kao njihov „broj jedan“?