Dok Miroslav Aleksić u Beogradu najavljuje „stepen mobilizacije” za koji tvrdi da vlast neće moći da ignoriše, istovremeno iz Podgorice stižu ocjene i poređenja sa 2000. godinom, uz tvrdnje da se izborni rezultati neće priznavati u institucijama, već na ulici.
U političkom diskursu dijela opozicije u Srbiji, koji se već mjesecima oslanja na blokade saobraćajnica i institucija, primjetna je, kako navode analitičari, radikalizacija retorike uoči izbora.
„Mobilizacija građana” kao ključna poruka
U gostovanju u beogradskom podkastu „Albatros”, lider stranke Miroslav Aleksić poručio je da rješenje političke krize vidi u masovnom izlasku građana i jačanju pritiska na ulici.
– Ako budemo imali sinergiju, ako podignemo taj stepen mobilizacije građana Srbije, niko svoj narod nije uspio da pobijedi, pa neće uspjeti ni vlast – izjavio je Aleksić.
Ovakve poruke, prema ocjeni dijela javnosti, predstavljaju nastavak strategije koja unaprijed dovodi u pitanje legitimitet izbornog procesa i priprema teren za moguće postizborne tenzije.
Paralela sa 2000. godinom
Dodatnu pažnju izazvale su izjave istoričara Milivoj Bešlin, koji je u medijima u Crnoj Gori govorio o mogućem scenariju političke krize.
On je u izjavi za televiziju ETV Crna Gora
povukao paralelu sa događajima iz 2000. godine u Srbiji, navodeći da bi, kako tvrdi, građani morali da se bore za priznanje izbornog rezultata.
– Moraće društvo i građani da se bore za priznanje stvarnog izbornog rezultata, kao i 2000. godine – rekao je Bešlin.
Zabrinutost zbog političke retorike
Istovremeno pojavljivanje ovakvih poruka u Beogradu i Podgorici, kako ocjenjuju pojedini analitičari, doprinosi dodatnom podizanju političkih tenzija u regionu.
U javnom prostoru sve češće se koriste pojmovi koji impliciraju mogućnost sukoba i nestabilnosti, što, prema mišljenjima stručnjaka, dodatno polarizuje društvo.
Dok državni zvaničnici pozivaju na poštovanje institucija i izbornih procedura, dio opozicionih aktera insistira na masovnoj mobilizaciji i političkom pritisku kao ključnom instrumentu promjene vlasti.
U takvom ambijentu, predstojeći izborni proces dobija dodatnu težinu, uz sve izraženije razlike u interpretaciji političke borbe i načina na koji se ona treba voditi.
Svi su nesto kao protiv nas. Razlog ne znam
Tek u CG ne cvetaju ruže, a okomili su se na nas.
Postoji mnogo stranih agentuda kojima je Srbija trn u oku zbog odnosa sa Kinom i Rusijom. Vučić neguje odnose sa svim strana kako bi pokazao da mi nismo marionetska država i da prijateljima ne okrećemo ledja.
Umesto priča o „revolucijama“, Srbiji su potrebni dijalog, izbori i institucije koje rade svoj posao.