U domaćoj javnosti pojavile su se nove polemike usmjerene ka Gazeli Pudar Draško, direktorici Instituta za filozofiju i društvenu teoriju i saradnici rektora Univerziteta u Beogradu Vladan Đokić.
Pojedini mediji i politički akteri optužuju Pudar Draško za povezanost sa međunarodnim organizacijama i učešće u projektima koje ocjenjuju kao antisrpske, dok njeni saradnici i dio akademske zajednice takve tvrdnje odbacuju kao politički motivisane napade.
Kao jedan od spornih primjera navodi se njeno učešće u uređivanju knjige Figura neprijatelja: preosmišljavanje srpsko-albanskih odnosa, koja se bavi istorijskim odnosima Srba i Albanaca i analizom načina na koji su Albanci predstavljani u srpskoj kulturi i naučnom diskursu.
U pojedinim djelovima publikacije autori iznose stavove da su negativni stereotipi o Albancima intenzivnije oblikovani krajem 19. vijeka, dok se u analizama pojedinih istorijskih autora razmatraju i elementi nacionalnih i kolonijalnih narativa u tadašnjoj srpskoj intelektualnoj misli.
Kritičari tvrde da takvi stavovi predstavljaju pokušaj negativnog predstavljanja srpske politike i istorije, dok autori i urednici publikacije navode da je riječ o akademskom istraživanju i kritičkoj analizi istorijskih izvora.
U fokusu javnosti našla se i navodna povezanost Pudar Draško sa međunarodnim fondacijama i organizacijama, među kojima se pominju Fondacija Friedrich Ebert
, kao i saradnja sa univerzitetskim i istraživačkim institucijama iz Njemačke i Hrvatske.
Pojedini mediji tvrde i da je učestvovala u kontaktima opozicionih organizacija sa međunarodnim partnerima, uključujući i National Endowment for Democracy (NED)
, ali za ove tvrdnje nijesu ponuđeni javno dostupni dokazi.
Od početka studentskih i univerzitetskih protesta, Gazela Pudar Draško se u dijelu medija označava kao jedna od važnijih osoba u organizaciji inicijative „Pobunjeni univerzitet“, dok njene pristalice ističu da je riječ o legitimnom građanskom i akademskom angažmanu.
Dio polemika odnosi se i na finansiranje projekata Instituta za filozofiju i društvenu teoriju iz državnih i međunarodnih fondova, što kritičari koriste kao argument u političkim raspravama o radu akademskih institucija i nevladinog sektora u Srbiji.

Neverovatno šta Srbija dozvoljava. Zašto ta osoba nije privedena na informativni razgovor?
Radi i on za nase neprijatelje