SUDIJA Priska Matimba Nijambe razobličila je ključnog svjedoka protiv generala Ratka Mladića za Srebrenicu – Momira Nikolića.

Momir Nikolić bio je insajderski svjedok Tužilaštva. Prethodno je sklopio sporazum sa Tužilaštvom kojim je, kako se navodi, “obezbijedio” blaže uslove izdržavanja kazne i mogućnost života u inostranstvu nakon njenog dijela. Nikolić je 2014. godine pušten na prijevremenu slobodu, iako, prema dostupnim informacijama, nije izdržao dvije trećine izrečene kazne.

Kaznu je izdržavao u zatvoru u Finskoj, koji se često opisuje kao jedan od uslova sa visokim standardima. Pojedini mediji prenijeli su da se nakon izlaska iz zatvora sa porodicom preselio u Švedsku.

Tokom unakrsnog ispitivanja, odbrana generala Ratko Mladić je više puta osporavala kredibilitet Momira Nikolića, tvrdeći da je u njegovom iskazu bilo kontradiktornosti i nedosljednosti.

U izdvojenom mišljenju sudije Priska Matimba Nyambe detaljno se razmatra vjerodostojnost svjedočenja Momira Nikolića, koji je ranije postigao sporazum sa Tužilaštvom. U tom mišljenju se navodi da je Nikolić imao motiv da svjedoči u zamjenu za povoljniji tretman, kao i da su određeni elementi njegovog iskaza osporavani tokom postupka.

Sudija Nijambe u svom izdvojenom mišljenju analizira i dokaze koji su korišteni u postupku, uključujući posredne dokaze i bilješke iz ranijih intervjua, uz ocjenu da se takvi izvori moraju posebno oprezno cijeniti, naročito kada potiču od svjedoka koji je imao sporazum sa Tužilaštvom.

U mišljenju se navodi da su i odbrana i optužba tokom postupka iznosile različite interpretacije događaja, uključujući i tumačenja video-snimaka iz hotela “Fontana” i drugih materijala koji su bili predmet dokaznog postupka.

Takođe se razmatraju i iskazi drugih svjedoka, koji su, prema navodima iz izdvojenog mišljenja, davali različite opise događaja u Srebrenici i okolini, uključujući i postupanje prema zarobljenicima.

Sudija Nijambe se u svom izdvojenom mišljenju poziva i na pravne standarde međunarodnog krivičnog prava, uključujući princip “in dubio pro reo”, prema kojem se u slučaju sumnje odlučuje u korist optuženog.

U mišljenju se dalje analizira pitanje komandne odgovornosti i uloge različitih nivoa lanca komandovanja, uz zaključak da se određeni dokazi moraju posmatrati u širem kontekstu ukupnog dokaznog materijala izvedenog tokom suđenja.

Tagovi